29 studenoga, 2009

Fokus

Neka uzrečica kaže da treba biti oprezan sa željama jer bi se mogle ostvariti.
Rijetko kad se nešto dogodi baš onako kako bi "trebalo biti", meni se prvi put desilo početkom osamdesetih. Tada je bilo dosta listova koji su objavljivali ilustracije, ali i puno crtača koji su ih radili. Poželio sam da postoji neki list za koji bih samo ja radio.
Zazvonio je telefon a ženski glas je rekao – «Ovdje redakcija Fokusa, treba vas glavni urednik.» Ispostavilo se da je to NOVI glavni urednik (stari mi je pol godine ranije rekao da će zvati, ali nikad nije) Stjepo Martinović. Čovjek je odmah izgovorio otprilike ovo – «Za Fokus su dosad crtali mnogi, ali sad bi htjeli da od idućeg broja sve radi jedan crtač, a to bi bili Vi.»
Rekao sam da može, no odmah se pojavila "kvaka". Upravo su završavali broj, on je već ilustriran, no ima jedan zgodan tekst, pa ako bih odmah mogao…
A, testirali bi me, pomislio sam. Ok, otišao sam odmah do redakcije, trebalo je to do sutra, a tekst je bio od nekog Slavena Letice o bujanju birokracije na ovim prostorima. Gore nije moglo počet, tema je bila čista koma. Odlučio sam ići na sve ili ništa. Nacrtao sam nešto što se meni sviđalo – neka lešinarska faca s nalivperom i koješta okolo. I danas mi je to najdraža ilustracija za Fokus.

Ispostavilo se da je urednik ozbiljno mislio, iako nikada prije nije vidio ni jedan moj crtež (kasnije sam saznao da je pitao grafičku redakciju Starta znaju li nekog tko je dobar a da tamo puno ne objavljuje, preporučili su mene).
Idućih deset mjeseci crtao sam 4-5 ilustracija po broju. Mogao sam nacrtat što god mi padne na pamet, nikakvih naputaka ili cenzure. A bilo je tu dosta političkih tema…
Recimo – bila je desetogodišnjica od 1971. godine pa je išla serija tekstova o onome što se tada nazivalo "Maspok" ili "eskalacija nacionalizma" a od devedesetih se zove "Hrvatsko proljeće".
Dobijao sam i čitao te tekstove a onda ih vraćao jer "nisam imao ideju" što bi nacrtao.
Svjetske teme nisam izbjegavao.

Onda još nije bilo Europske unije ali neke zapadnoeuropske zemlje su dogovorile uvoz plina iz Sovjetskog Saveza. Tome se Amerika oštro protivila pa sam nacrtao Kapetana Ameriku kako se bori protiv plinovoda. Nitko u redakciji nije razumio crtež, nisu imali pojma tko je taj lik, ali ipak su objavili.
Anvar el Sadat, jedan od rijetkih arapskih vođa koji je imao ratne pobjede protiv Izraela (povratio je Sinaj), nakon sklopljenog mira i Nobelove nagrade ubijen je usred Kaira od muslimanskih fundamentalista (pojas Gaze je prepustio Izraelu, nisu mu to mogli oprostiti). Bila je dobra ideja u portret ukombinirati faraonsku kapu i rane u obliku polumjeseca.
Papa Vojtila objavio je tada encikliku "Laborem exercens" kojom u prvi plan stavlja rad a ne kapital. Opširno su je komentirali u dva nastavka…

Ratovi u Africi kojima manipuliraju velike sile… Hm, Crno-bijelo šahovsko polje, nazire se karta Afrike a i gore i dolje militantne figure, i jedne i druge su BIJELE. Bio sam prilično ponosan na to rješenje pa sam crtež poslao u Montreal na Internacionai salon karikature i stripa. Vijest da sam dobio nagradu stigla je tjedan dana nakon što je iznenada donešena naredba da Fokus prestaje izlaziti.

U svakom listu u kojem sam radio ubrzo bi se sprijateljio s grafičkim urednikom, no Fokus je bio izuzetak. Tamo je tada bio neki Rene, a s njim se nije moglo sprijateljiti. Već u prvom broju odrezao je jedan moj crtež s obje strane da bolje "legne u format". Kad sam zatražio original, ispostavilo se da je to odrezao i fizički, ŠKARAMA po originalu. Prepotentno je rekao da on ilustracije smatra potrošnim materijalom – objavi i baci u smeće. Uh, koja seljačina… Odlučio sam kontaktirati s njim isključio preko glavnog urednika. To ga je još više razbjesnilo, nikako mu nije bilo jasno kako jedan ilustrator može imati takav status. Morao mi je čuvati i vraćati originale, sve dok napokon nije dobio premještaj.

Naslovnu stranicu sam radio ne znajuči još da će list biti ukinut. Trebala je to biti fotka ženskog lica koja bi sugerirala da se radi o suvremenoj vještici. Naručili su fotku ali kad je stigla nije baš ličilo na vješticu. Pitali su me mogu li to obojiti i docrtati detalje, rekvizite koje rabe nove vještice u Americi. Pristao sam, ali ispostavilo se da taj foto papir ne prima boju - sve se brisalo i otpadalo. Na svoju ruku sam odlučio sve iznova nacrtati. Platili su i fotografu i meni, i to odlično.
Bila je to moja prva naslovnica koja se pojavila na svim kioscima. Kako idući broj Fokusa nikad nije izašao, ostala je u mnogim izlozima mjesecima, negdje potpuno izblijedjela od sunca...

3 komentara:

Beautiful Teacher kaže...

Zanimljivo! I dobre ilustracije, svakako

vzimonic kaže...

Bila je parada
usred Kairo grada
Izašla trojica
iz oklopnih kolica.
Nema više mandata
Za Anvar El Sadata.

Damir kaže...

čini mi se da sam jednom davno vidio ovu naslovnicu, negdje u nekom gradu, na nekom ormaru.