28 studenoga, 2009

Trešnja

Bio je to prvi dramski tekst Pavla Pavličića namijenjen djeci, a možda i zadnji.
Kad sam to čitao bilo mi je vrlo dobro, ali već na generalnoj probi s glumcima...hm... Na premijeri nije bilo ništa bitno bolje, osim što su glumci obukli kostime i bili jako našminkani. Nije im se valjda svidio tekst ili režija, mehanički su ubrzano mljeli replike pa ništa nije bilo previše jasno a ni duhovito.
Klincima se ipak svidjelo, al ne znam koliko je predstava potrajala...

Moj jedini plakat za dječje kazalište Trešnja, sredinom osamdesetih. U to vrijeme imali su koncepciju da za svaku predstavu plakat radi drugi autor pa to nije bio "početak predivnog prijateljstava".
Moje rješenje, kombinacija art decoa i film noira, pokazalo se kao nešto neprepoznatljivo i netipično za mene.
Iako je sve to bilo prilično zabavno, polako ali sigurno neke sam stvari počeo mijenjati. Recimo, to ispisivanje teksta rukom - dosta posla, a samo navlači nevolje ako negdje pogriješiš. Ili dokazivanje da možeš napraviti bilo što u bilo kojem stilu - to postaje svaštarenje.
Kasnije sam sve pomnije birao što ću raditi.

Nema komentara: