05 prosinca, 2010

Gradovi, spomenici, klupe

1994.
Obilježavalo se 900 godina od prvog pisanog spomena Zagreba (iz 1094. godine, kada je na Kaptolu osnovana biskupija, što govori u prilog činjenici da je i ranije postojalo naselja).
U Modroj lasti su htjeli naslovnicu na tu temu. Kako prikazati neki grad i 900 godina povijesti? Izgledalo je kao nemoguća misija. No dobro, uvijek se nađe neko rješenje. Odlučio sam da napišem «ZAGREB 900» a da u slovima ZAGREB budu sličice karakterističnih veduta. Ipak se to obilježava prvi pisani spomen, a naslovnica bez slike nema puno smisla.
Izabrao sam neke građevine koje označavaju bitne zagrebačke institucije – katedrala, sveučilište, kazalište… a njima pridodao spomenike nekim važnim osobama. Već na prve dvije morao sam mijenjati realnost – katedrala se u stvarnosti ne vidi tako dobro zajedno s spomenikom Banu Jelačiću, a Meštrovićeva «Povijest Hrvata» u odnosu na zgradu sveučilišta je znatno manja «uživo» nego na ovom crtežu.
Dalje sam se poigrao – Zagorku sam iz Tkalčićeve prošetao do kamenitih vrata, Šenou podigao do kule Lotrščak, Matoša spustio do kazališta… Za nešto što bi predstavljalo moderni Zagreb odlučio sam se za toranj Cibone, stanovao sam u blizini i tamo često pio kavu.
Ispostavilo se da ima manje slova nego što bi mi trebalo, bilo je još zanimljivih zgrada i skulptura, ali rok me sustigao pa sam odustao od namjere da ilustriram i brojku 900.


1996.
Sa Zagrebom sam se proslavio pa je bilo logično da koju godinu kasnije radim i Osijek. Ne sjećam s povoda, no slova ovog puta nisu dolazila u obzir. Osijek je u ravnici pa sam zamislio nekoliko vodoravnih veduta (i danas mi je žao što ih nema barem pet) a sve drži jedna okomita skulptura. Naravno, izabrao sam upečatljiv rad Vanje Radauša – spomenik violinistu Franji Krežmi koji je umro mlad, u dobi od 19 godina.
Našlo se tu mjesta i za neku klupu na kojoj sjedi Zlatka...


1999.
Tu sam se vratio Matoševoj klupi. Naravno, i to je bila narudžba.
Fotografiju je snimio Vladimir Dimić, bila je dobra, ali u Lasti su htjeli neki moju intervenciju. Ovaj put nisam htio slikat-precrtavat fotku skulpture, a Borivoj Bošnjak, tadašnji grafički urednik, je bio majstor na kompjuteru. Dogovorili smo «eksperiment».

Naslikao sam dva akvarela – prvi je bila pozadina, neki imaginarni svijet iz Matoševe literature, a drugi (prednji plan) naše vrijeme, Zlatka, galeb, lišće i cvijeće…

Borivoj je sve to kompjuterski spojio u jednu sliku, s fotkom Matoševe klupe u sredini.

Krajem te godine i ja sam nabavio kompjuter…

3 komentara:

Damir kaže...

ne volim velike gradove.. >:'(

karota kaže...

osijek je krasan, ali steta sto nema setaca

Vladimir Dimic kaže...

Ja sam i danas sretan što je moja fotka bila na naslovnici ML, a još više me oduševilo što ste uradili pri obradi iste .... onaj crveni gerber na koljenu A.G.Matoša, je moja intervencija prije fotkanja ove skulpture kipara Kožarića.