07 travnja, 2020

Epitaf i nakon njega


“Epitaf” ili “Adamov Epitaf” bio mi je jako drag strip, ali prošlo je puno vremena pa su mi mnogi drugi postali draži.
Bio je vrlo ambiciozno nacrtan, strip kojim sam htio reći kako će čovjeku budućnosti biti ovisan o računalima, o tehnologiji, kako će se izgubiti u tome i biti zarobljen, kako će izgledati kao spoj čovjeka i tehnologije. Na prvoj tabli pokazao sam kako čovjek progleda nakon što se oslobodi tih žica, a nakon dvadesetak godina snimljen je film “Matrix"gdje postoji slična scena... Znači, ljudi žive u nekom virtualnom svijetu, a zapravo su upregnuti kao mašine.
Sve to zvuči pomalo pretenciozno, ali zgodno je što se tu pojavljuje i nekakav poetski moment. Kad se junak oslobodi te tehnologije, odlazi u prirodu, vraća se u “izgubljeni raj” i tamo sreće neku ženu koja mu ponudi jabuku. To je asocijacija na Adama, na prvog čovjeka i na prvu ženu. Kad tip zagrize u jabuku, iluzija slobode nestaje i strojevi ga opet zarobe.
Tog ljeta sam proveo desetak dana na Dunavu s Ivicom Puljakom. Ja sam crtao “Epitaf”, a on je prema mom scenariju radio strip “Alica u zemlji Trnoružaca”. Sjećam se da mi je rekao kako mu se ne sviđa sva ta tehnologija te da su mu osobno draže tople ljudske priče kakva je bila ona o Alici. No, “Epitaf ” je objavljen u posebnom strip-broju Vidika, a novinar (Ratko Aleksa napisao je veliku pohvalu tom broju časopisa posebno istaknuvši ovaj moj strip. Čak je isječak iz njega objavljen i na prvoj stranici Vjesnika. “Alica u zemlji Trnoružaca” nikad nije objavljena.


Ni danas ne znam je li “Epitaf ” potpuno jasan čitateljima. Planirao sam u njega staviti stihove iz istoimene pjesme (s prvog albuma grupe King Crimson) koja ga je inspirirala, ali sam odustao zbog autorskih prava. Neke praznine predviđene za tekst sam popunio, a neke su ostale. Tada mi nije padalo na pamet da upišem neki svoj tekst.
Igrao sam se i sa okvirima slika – u početku su debeli i dvostruki, a kako se glavni lik oslobađa okviri su sve manji i tanji. Na kraju, kad se ispostavi da je oslobađanje bilo izmaštano, ponovno su debeli i dvostruki. Mislim da je malo tko primijetio to "pričanje okvirima".
I sad dolazimo do jedne smiješne epizode. Odustavši od teksta, na kraju sam iznad naslova dopisao riječ "adamov" ali manjim slovima. Kao, Adamov epitaf. Kad je strip objavljen u Vidicima, u sadržaju je naveden kao "Epitaf – Krešimir Zimonić, prema Adamovu". Kad sam upitao zašto je tako potpisan, Nikola Kostandinović (tada grafički urednik Vidika) mi je rekao da je on to dodao jer je pomislio da je strip nastao prema priči nekog Adamova... šta on zna, možda neki pisac, rus..


Tih godina radio sam i serijal o Luni i Kronu, a u sedmoj epizodi sam predstavio lik nekog kiborga. Odlučio sam da mu dam ime po nepostojećem ruskom piscu. Tako u idućoj epizodi kiborg Adamov govori o sebi, riječima je ispričao priču iz stripa kao svoj osobni doživljaj.
Tako je naknadno "Epitaf" postao spin-off jedne veće serije, a njegov nesretni glavni junak pridružio se Luni, Kronu i ostalima u landranju svemirom.


King Crimson - Eptaph


Nema komentara: