16 svibnja, 2016

Euro Big Bang

My god, it’s full of stars” is a phrase associated with a scene from the 1968 film “2001: A Space Odyssey”.
The phrase is not from the movie itself, but from the novelization that screenwriter Arthur C. Clarke wrote at the same time as the screenplay. “The thing’s hollow -- it goes on forever -- and -- oh my God! -- it’s full of stars!”
 
No, u ovoj pričici tek je 2000. godina, Hrvatska tada još nije bila u EU ali je imala Ministarstvo za europske integracije. Za njih je tada radio Stjepo Martinović pa me jednoga dana pozvao na kavu.
Pun entuzijazma, kaže da im za neki leksikon o EU treba majstor političke ilustracije, a to sam, kao, ja (surađivali smo 20-tak godina ranije u magazinu Fokus).
Pokušao sam se nekako izvuči, ne zanima me baš politička... djevojke u ljetnim haljinama volim...i tako to. 
"Izvrsno! Ti bi mogao kreirati hrvatsku Marianne!" - kaže Stjepo. Vau, velika čast, tako me dobio.
Pretpostavljam da mi je dao tekst, neinspirativno, suhoparno. Nacrtao sam desetak povezanih crteža, poput stripa ili storyboarda za animirani spot, sve puno zvijezda... i naravno djevojka u ljetnoj haljini. Odnesem to pokazat kao skice, a Stjepo kaže - "Izvrsno, to je to!" - pa prešutim da su to samo skice.
Leksikon je tiskan kao brošura-harmonika, jedva da je bilo mjesta za minijaturne ilustracije, moglo je i bez toga. Dizajn i realizacija - POP&POP. Plava boja, grubi raster i, naravno, pobrkali su redoslijed... Nema veze, ionako je tu bitan tekst, strukturni fondovi, sustav trgovinskih povlastica i ostalo.





Nakon više od 20 godina čekanja Hrvatska je danas u Europskoj uniji, a u nekim drugim državama koje čekaju na prijem neki drugi crtači ilustriraju informacijske brošure...ili možda ne crtaju.
Stjepo Martinović piše i izdaje knjige i vrlo je žestok na fejsbuku, a Ministarstvo za europske integracije se integriralo u neko drugo.




15 svibnja, 2016

Patak - 30 godina


15. 05. 2016. primio sam fb poruku od Duška Mirkovića -

"Ovih dana je 30 godina izlaska prvog broja Patka. Tiskali smo ga u požeškoj tiskari "Aleksandar Tajkov" u Požegi u nakladi od 10 tisuća komada. Tehnika tiskanja, knjigotisak. Bio je to veliki posao za tako malu tiskaru koja je gotovo sve radila ručno. Ti dani su uz izlazak Patka bili poznati i po Černobilskoj tragediji. Rado se sjećam onih dana."



Duško Mirković je tih dana bio predsjednik Kluba novinara Požega pres koji je bio pokretač i prvi izdavač strip magazina Patak. Glavni urednik je bio Jelenko Topić, a mene je u tu priču uveo Vlatko Brozović-Broza... Zamolio me da nacrtam prvu naslovnicu i pomognem oko prikupljanja stripova i tekstova.
Ostalo je već povijest koje je svi rado sjetimo.





07 svibnja, 2016

Dim, voda, buka...

Odlučio sam smanjiti pušenje jer mi neki ljudi iz okoline prigovaraju da im dim škodi.

Modra Lasta je još početkom osamdesetih pisala o opasnostima koje se kriju u duhanskom dimu.
Ilustracijom sam to podebljao uključivši opasnosti koje se kriju u stripovima.

Rip Kirby, Corto Maltese, neki Bilalov negativac...a onaj lijevo mislim da se zvao Bogi.


Ali i pingvini su tada mogli pušiti, cigarete na slikama su se počele cenzurirati tek devedesetih.


Početkom osamdesetih Modra lasta je pisala o svemu pa i o nekoj teškoj vodi.
Evo šta danas o tome piše u Wikipedija -
Teška voda (D2O) (eng. heavy water) je nastala iz vodikova izotopa deuterija kisika. Koristi se u nuklearnim reaktorima kao usporivač neutrona. Teška voda se nalazi u prirodnoj vodi u omjeru 1:5000molekula. Teška voda nije otrovna, ali njena svojstva dovode do trovanja pa čak i smrti laboratorijskih miševa.

Kolega Ninoslav Kunc, autor legendarnog stripa Sjena, ovdje je bio izložen pogubnoj teškoj vodi.


A i buka je prepoznata kao neprijatelj.

A ovo je bilo za neku pjesmicu o pužu koji ima samo stan
Radilo se u dvije boje, al za ovu drugu nikad nisi znao hoće li biti plava, crvena ili zelena. Ili siva, ako ilustracija bude na jednobojnim stranicama. 
Ponekad nisam imao ideju što s bojom kao u slučaju ove bakterije za snijeg.

Ilustratori nisu bili potpisivani uz ilustraciju, popis ilustratora tog broja bio bi pri dnu impresuma. Zato si na svakoj morao stavit ime ili inicijale, jer ak nisu prepoznali tko je to nacrtao honorar je mogao otići nekom drugom ili nikome.


Jednoga dana mi je glavni urednik rekao da pokušam napravit naslovnicu. Uh, to je trebalo u koloru! Napravio sam crno bijeli crtež i fotokopirao ga par puta da imam pričuvu ako zeznem s bojama. Zadnje sam obojio kosu, rizikovao sam s ljubičastom. Objavljeno je. 1982. "Broj 7" su zaljepili preko potpisa.

Grafičko-likovna urednica tada je bila Jagoda Kaloper. Mislio sam da me zafrkava kad je hvalila moju prvu naslovnicu. Uskoro je Jagoda otišla a na tom mjestu se zaposlio Nino Kunc. No oni nisu imali nikakav utjecaj na ilustriranje tekstova ili naslovnice.
Glavni urednik Dragutin Brigljević davao bi ilustratorima tekstove s hrpetina na jednom stolu, a kad bi oni ih vratili s ilustracijama stavljao bi to na hrpetine na drugom stolu ili podu.
Neke nisu nikada objavljene, neke su objavljene ali uz neki drugi tekst slične tematike, a neke bi izašle na formatu poštanske marke.
Nacrtao sam ih tada nekoliko stotina, onako za vježbu, ponekad i nekoliko na dan. Desetak neinspirativnih tekstova nisam vratio i za njih nitko nije nikad pitao.
A kad se dugo neobjavljenih ilustracija skupilo više od 60 počeo sam izbjegavati Brigljevića. Jednom me spazio na hodniku i htio mi uvaliti još tekstova al ja rekoh da ne bih više uzimao.
Bio je to preokret, al to je već druga pričica.