11 rujna, 2010

Rujan

Svojevremeno sam u Modroj lasti ilustrirao tekstove koji su objašnjavali hrvatske nazive za mjesece. Počelo je upravo rujnonom ...

Ime „rujan“ dolazi od naziva za jelenje glasanje pred parenje - rujanje. U češkom jeziku hrvatski listopad nosi naziv říjen. Starije ime mjeseca rujna u nekim hrvatskim krajevima bilo je: malomešnjak (po blagdanu Male Gospe, 8. rujna), rujen, jesenščak.

Latinsko je ime ovog mjeseca september, a dolazi od septem (sedmi mjesec), što je bilo njegovo mjesto u rimskom kalendaru.

To je mjesec parenja mnogih životinja, po čemu su ga zapamtili naši slavenski preci, davši mu ime po njihovoj rici (u poljskome i ukrajinskome je “ruja” doba parenja). Neispravna je pučka etimologija koja naziv rujna pripisuje jesenskom rumenilu lišća.

“Rujan” je u hrvatskome staroslavenskoga i praslavenskog podrijetla, poimeničeni praslavenski glagolski pridjev “rju’n’’” (staroslavenski “rujan”), od glagola “rjuti” (rukati, rikati, ručati) s prijevojnim prvim licem “revo(n)” (revem) odakle je prezentska osnova prenesena i u infinitiv (revati), usp. u češkome “zár(ž)í” (rujan). Po Skoku odatle u bosanskome vol Rudonja (rukač), ali rudonja može biti i rudlav, rudan, dakle kovrčav. Indoevropski je korijen “*reu-”, vjerojatno onomatopeja, usp. u sanskrtu “rauti” (zavija), u grčkome “oryomai” (zavijam), u latinskome “rumor” (buka) s pridjevima “ravus” i “raucus” (promukao, u hrvatskome vezan s “mukati”).