16 svibnja, 2016

Euro Big Bang

My god, it’s full of stars” is a phrase associated with a scene from the 1968 film “2001: A Space Odyssey”.
The phrase is not from the movie itself, but from the novelization that screenwriter Arthur C. Clarke wrote at the same time as the screenplay. “The thing’s hollow -- it goes on forever -- and -- oh my God! -- it’s full of stars!”
 
No, u ovoj pričici tek je 2000. godina, Hrvatska tada još nije bila u EU ali je imala Ministarstvo za europske integracije. Za njih je tada radio Stjepo Martinović pa me jednoga dana pozvao na kavu.
Pun entuzijazma, kaže da im za neki leksikon o EU treba majstor političke ilustracije, a to sam, kao, ja (surađivali smo 20-tak godina ranije u magazinu Fokus).
Pokušao sam se nekako izvuči, ne zanima me baš politička... djevojke u ljetnim haljinama volim...i tako to. 
"Izvrsno! Ti bi mogao kreirati hrvatsku Marianne!" - kaže Stjepo. Vau, velika čast, tako me dobio.
Pretpostavljam da mi je dao tekst, neinspirativno, suhoparno. Nacrtao sam desetak povezanih crteža, poput stripa ili storyboarda za animirani spot, sve puno zvijezda... i naravno djevojka u ljetnoj haljini. Odnesem to pokazat kao skice, a Stjepo kaže - "Izvrsno, to je to!" - pa prešutim da su to samo skice.
Leksikon je tiskan kao brošura-harmonika, jedva da je bilo mjesta za minijaturne ilustracije, moglo je i bez toga. Dizajn i realizacija - POP&POP. Plava boja, grubi raster i, naravno, pobrkali su redoslijed... Nema veze, ionako je tu bitan tekst, strukturni fondovi, sustav trgovinskih povlastica i ostalo.





Nakon više od 20 godina čekanja Hrvatska je danas u Europskoj uniji, a u nekim drugim državama koje čekaju na prijem neki drugi crtači ilustriraju informacijske brošure...ili možda ne crtaju.
Stjepo Martinović piše i izdaje knjige i vrlo je žestok na fejsbuku, a Ministarstvo za europske integracije se integriralo u neko drugo.




15 svibnja, 2016

Patak - 30 godina


15. 05. 2016. primio sam fb poruku od Duška Mirkovića -

"Ovih dana je 30 godina izlaska prvog broja Patka. Tiskali smo ga u požeškoj tiskari "Aleksandar Tajkov" u Požegi u nakladi od 10 tisuća komada. Tehnika tiskanja, knjigotisak. Bio je to veliki posao za tako malu tiskaru koja je gotovo sve radila ručno. Ti dani su uz izlazak Patka bili poznati i po Černobilskoj tragediji. Rado se sjećam onih dana."



Duško Mirković je tih dana bio predsjednik Kluba novinara Požega pres koji je bio pokretač i prvi izdavač strip magazina Patak. Glavni urednik je bio Jelenko Topić, a mene je u tu priču uveo Vlatko Brozović-Broza... Zamolio me da nacrtam prvu naslovnicu i pomognem oko prikupljanja stripova i tekstova.
Ostalo je već povijest koje je svi rado sjetimo.





09 svibnja, 2016

Komercijala nije grijeh (3)



Dvije reklame za Karbon. Nisam imao više ideja.
Par godina prije Zlatke u Modroj lasti.

07 svibnja, 2016

Dim, voda, buka...

Odlučio sam smanjiti pušenje jer mi neki ljudi iz okoline prigovaraju da im dim škodi.

Modra Lasta je još početkom osamdesetih pisala o opasnostima koje se kriju u duhanskom dimu.
Ilustracijom sam to podebljao uključivši opasnosti koje se kriju u stripovima.

Rip Kirby, Corto Maltese, neki Bilalov negativac...a onaj lijevo mislim da se zvao Bogi.


Ali i pingvini su tada mogli pušiti, cigarete na slikama su se počele cenzurirati tek devedesetih.


Početkom osamdesetih Modra lasta je pisala o svemu pa i o nekoj teškoj vodi.
Evo šta danas o tome piše u Wikipedija -
Teška voda (D2O) (eng. heavy water) je nastala iz vodikova izotopa deuterija kisika. Koristi se u nuklearnim reaktorima kao usporivač neutrona. Teška voda se nalazi u prirodnoj vodi u omjeru 1:5000molekula. Teška voda nije otrovna, ali njena svojstva dovode do trovanja pa čak i smrti laboratorijskih miševa.

Kolega Ninoslav Kunc, autor legendarnog stripa Sjena, ovdje je bio izložen pogubnoj teškoj vodi.


A i buka je prepoznata kao neprijatelj.

A ovo je bilo za neku pjesmicu o pužu koji ima samo stan
Radilo se u dvije boje, al za ovu drugu nikad nisi znao hoće li biti plava, crvena ili zelena. Ili siva, ako ilustracija bude na jednobojnim stranicama. 
Ponekad nisam imao ideju što s bojom kao u slučaju ove bakterije za snijeg.

Ilustratori nisu bili potpisivani uz ilustraciju, popis ilustratora tog broja bio bi pri dnu impresuma. Zato si na svakoj morao stavit ime ili inicijale, jer ak nisu prepoznali tko je to nacrtao honorar je mogao otići nekom drugom ili nikome.


Jednoga dana mi je glavni urednik rekao da pokušam napravit naslovnicu. Uh, to je trebalo u koloru! Napravio sam crno bijeli crtež i fotokopirao ga par puta da imam pričuvu ako zeznem s bojama. Zadnje sam obojio kosu, rizikovao sam s ljubičastom. Objavljeno je. 1982. "Broj 7" su zaljepili preko potpisa.

Grafičko-likovna urednica tada je bila Jagoda Kaloper. Mislio sam da me zafrkava kad je hvalila moju prvu naslovnicu. Uskoro je Jagoda otišla a na tom mjestu se zaposlio Nino Kunc. No oni nisu imali nikakav utjecaj na ilustriranje tekstova ili naslovnice.
Glavni urednik Dragutin Brigljević davao bi ilustratorima tekstove s hrpetina na jednom stolu, a kad bi oni ih vratili s ilustracijama stavljao bi to na hrpetine na drugom stolu ili podu.
Neke nisu nikada objavljene, neke su objavljene ali uz neki drugi tekst slične tematike, a neke bi izašle na formatu poštanske marke.
Nacrtao sam ih tada nekoliko stotina, onako za vježbu, ponekad i nekoliko na dan. Desetak neinspirativnih tekstova nisam vratio i za njih nitko nije nikad pitao.
A kad se dugo neobjavljenih ilustracija skupilo više od 60 počeo sam izbjegavati Brigljevića. Jednom me spazio na hodniku i htio mi uvaliti još tekstova al ja rekoh da ne bih više uzimao.
Bio je to preokret, al to je već druga pričica.



03 prosinca, 2014

Zaboravljena skica


Početkom devedesetih je ponovno u modu ušlo Valentinovo. Nakon prve naslovnice na tu temu u Modroj lasti su me idućih nekoliko godina redovito zvali kad bi se primakao dan zaljubljenih.
Tema je zapravo kič, al podrazumijevalo se da ću napraviti neku simpatičnu parodiju tog kiča.

1993. godine krenula je ideja o razglednicama koje bi povremeno čitatelji dobijali na poklon uz poneki broj lista. Mene je opet zapalo Valentinovo...
Crtež se jako dopao uredništvu pa su ga stavili i na naslovnicu. He he, kao da sam to predvidio, logotip i broj Modre laste je bilo lako dodati jer je pri dnu bilo prostora.
Sve to nije osobito zanimljivo, al danas sam, tražeći nešto drugo (što nisam našao), naleti na zaboravljenu skicu u olovci. Vidi se da sam je onda počeo i kolorirati pa odustao.
Ne sjećam se zašto sam je odbacio i umjesto tog dinamičnog prizora realizirao smirenu, "meditativnu" varijantu. No sjećam se da je uredništvu bilo super kako je na toj slici momak nezainteresirano kul, a Željki Horvat se posebno svidio Zlatkin minijaturni cvjetni vrt. A i srca su imala bore i ožiljke..
Valjda mi se onda činilo da bi sve to bila bolja parodija kiča od glatkih, letečih srdaca.



28 studenoga, 2014

al ju nid is lav

Objavljeno prije 20 godina u "Patku" broj 21, kao naslovnica podlista "mali patak".


Crtež je izvorno nastao kao ilustracija za jednu opaku pjesmu Arsena Dedića. To je trebalo biti objavljeno u listu "Erotika humor" koji je početkom devedesetih uređivao Pero Kvesić. 
O tome sam nešto zapisao prije pet godina ovdje.

Kako u arhivi ne mogu pronaći broj u kojem je ta pjesma objavljena, više nisam siguran je li to tada i tamo uopće izašlo.
Ali sjećam se da je "Erotika humor" iznenada prestao izlaziti...
Rado bih ovdje stavio i verziju s pjesmom... Pero, pomozi!

22 prosinca, 2011

SLOBODA, SVJETLOST, MORE & MIR

Prije nego je sve prešlo u kolor, Modra lasta se tiskala na novinskom papiru. Pola lista je išlo crno-bijelo, a pola je imalo i još jednu dodatnu boju, najčešće plavu. Početkom devedesetih dodana je još jedna boja.
Na trećoj strani lijevo bio je impresum, a na njegovom dnu popis svih ilustratora u tom broju.
E sad, moja je zasluga što se s takvom praksom prestalo (bio sam tada član Savjeta lista, zatim likovni pa onda i likovno-grafički urednik) te se od devedesete ilustrator potpisuje uz svaki članak ili ilustraciju.


Ok, iz ovih primjera se vidi da sam tada dosta često morao ilustrirati uvodni tekst na toj trećoj stranici, po izričitoj želji glavnog urednika, pogotovo ako je bila u pitanju neka važna ili "osjetljiva" tema. A to su svakako bile sloboda, napadi JNA na Dubrovnik, Božić...




1993. godine se obilježavalo 40 godina Modre laste pa je cijele školske godine forsiran grafit s lastom i brojkom 40 koji sam nažvržljao za pet minuta.
Kako se vidi iz impresuma, godišnja pretplata je 1991. bila 200 dinara, a 1993. za samo dva mjeseca 12 920 hrvatskih dinara. Za svaki slučaj tu je bila i cijena u DEM.
S ovim Zrinjevcem koji plovi morem sam bio onda jako zadovoljan, a zelenu boju sam dobio poduplavanjem plave i žute.


Napokon, 1995. s kunama je prestala inflacija a došao je i kraj rata. Iako više nisam bio ni u Savjetu ni u uredništvu, naravno da su me zvali da ja ilustriram tako važnu temu kao što je mir.
Uvalio sam onaj hipijevski peace, a sad više nisam siguran je li lik koji dohvaća smajlića bio dečko ili cura.

27 studenoga, 2011

Striborovo stablo



Šuma Striborova izlazila je u nastavcima u Večernjem listu (svakoga dana, izuzev nedjeljom) od ponedjeljka 05. 06. do petka 04. 08. 1989.
50 nastavaka. Kad je to krenulo, imao sam samo prve dvije table (6 nastavaka) pa se ubrzo dogodilo da noćas crtam i pišem ono što će prekosutra izaći u novinama.

Nikada prije a ni kasnije nisam bio u takvoj situaciji. Mjesecima se nisam odvajao od crtaće daske, osim da odnesem nacrtano u redakciju, a neke nastavke je dolazio pokupiti Jure Ilić.
Da bude gore, nakon ove priče napravio sam još i 36 nastavaka Kako je Potjeh tražio istinu a onda pukao.

Svaki nastavak je trebao biti zanimljivi odsječak priče pa nije bilo puno mogućnosti za velike, reprezentativne crteže. Posebno me frustriralo što nisam mogao napraviti neki veći, okomiti kadar.

Ipak, uspio sam nacrtati to veliko Striborovo stablo.
Fotokopirao sam original, izrezao to na tri dijela, dopisao u njih tekst i nešto docrtao.
Izašlo je u tri nastavka i sve zajedno izgledalo ovako -


Kompletan crtež objavljen je kao ilustracija knjizi u izdanju Znanja...štajaznam...negdje 1990. i to u novopokrenutoj seriji knjiga koja se zvala upravo "Biblioteka Stribor".


U međuvremenu su Priče iz davnine počele izlaziti u Radosti i to u boji. Nakon Ribara Palunka htjeli su Šumu Striborovu pa sam obojio, preradio, docrtao i dopisao onih 50 nastavaka i pretvorio ih u 20 tabli.
Obojeno stablo izgledalo je ovako -


Više tabli iz ovih stripova pojavilo se kasnije u raznim udžbenicima, između ostalih i ovo stablo.
A ja sam se Striborovoj priči vratio desetak godina kasnije u Kronikama. Tamo je ostarjeli Malik Tintilinić ispričao šta je bilo dalje, a fotka snimljena u Vinkovcima 1900. godine možda zaista prikazuje posječeno Striborovo stablo.


Naravno, našlo se stablo i na naslovnici albuma "Priče iz davnine", 2013.

16 kolovoza, 2011

Haiku kalendar

Ovo je nastalo negdje 1993/94. i objavljeno na trećoj stranici Modre laste.
Tih godinu-dvije Lasta se tiskala u tri boje - crna plus još dvije. Te dvije smo mijenjali i varirali iz broja u broj, a ja sam ih (kao likovno-grafički urednik) kombinirao da dobijem još neke boje ili nijanse. Ovdje su to bile žuta i plava koje su dale i zelenu...

07 srpnja, 2011

Kod kitove čaše

Ovo je bio jedan od poslova za televiziju.
Za neke je osnovni crtež napravio kolega Dule Gačić, a vidi se da sam sve ja farbao. Dule je i u tušu izveo onog jedrenjaka i one škrinje… Mislim da je baš tada bio mobiliziran pa sam ja sve dovršio.
Koristili su to kao scenografije.
Bilo je nekoliko priča, glumci su glumili pred praznim pozadinom, a onda je to umontirano u ove crteže.
Nisam prisustvovao procesu nastajanja, samo sam isporučio slike.
A nisam ni gledao ni jednu emisiju, išle su dopodne u programu za djecu, i, kolko sam čuo, više puta reprizirane.
I, koliko znam, još to nisu platili. A prošlo je gotovo dva desetljeća...





08 lipnja, 2011

"Surogat stvarnosti"

Obilježavanje 50 godina od Oskara, Žute podmornice na Animafestu, izložba "Surogat stvarnosti"… sve u zadnjih desetak dana.
Pa kad je retro, evo i update za post «Crtići».

Prvi Maslačak kojeg sam kompletno ilustrirao bio je djelimično posvećen crtanom filmu. Bilo je tu preko dvadeset ilustracija, a ovih šest su na temu crtića.
Balthazar u "moebius stilu" uopće ne izgleda loše, a Ptica i crvek, kao i crni patak vire iz televizora...


Bilo je to početkom osamdesetih, i očito se sve vrtilo oko crtića na televiziji koji su onda tamo bili svakodnevno.
A meni je tada bila najdraža ova sa Snjeguljicom i patuljcima:


Ovo gore je bilo uz neki "scenarij za crtani film". Tekst je objavljen u Maslačku ali, koliko znam, taj film nikada nije napravljen. Fingirao sam knjigu snimanja u ovoj ilustraciji.
A ovo dolje je fakat fora. Ne znam kak mi se dalo crtat te portrete.
Joško i ja smo zadnji u repu te Zagrebačke škole, a tak je nekak i ostalo.

A 1984. je bio šesti Animafest pa je ta ilustracija objavljena u zadnjem broju biltena, uz intervju s drugom Kunejom, tadašnjim direktorom Zagreb filma. Mislim da je njegov portret u olovci nacrtao Dajka, a ja sam ga samo istuširao. Nacrtao sam i one "male ljude" na drugoj stranici koji "hrle" u Zagreb film.

Čak sam podvukao ono u tekstu o "trideset mladih autora".
Naravno, to sam mogao jer sam na tom Animafestu radio kao grafičko-likovni urednik biltena...

11 svibnja, 2011

Venezia

Prvi put sam u Veneciji bio u ljeto 1991. Ujutro sam došao trajektom iz Pule a uvečer se istim vratio.
Lutao sam gradom i tražio po dvorištima Corto Maltesea, al nije ga tada bilo.
Smislio sam zato priču o Zlatki i Pierrotu i, naravno, smjestio je u vrijeme karnevala u Veneciji. No te jeseni sam počeo raditi grafičko likovnu opremu u Modroj lasti a počeo je i rat. Bilo je to neko nervozno vrijeme, imao sam puno posla i nikako da nacrtam tu priču, Venecija je bila zahtjevna, trebalo je to biti bogato i čipkasto, a ja nisam nalazio vremena i živaca... Požalio sam se Nini Kuncu, a on se ponudio da nacrta nekoliko prizora Venecije. I prije smo surađivali, no ovo je ispalo zaista odlično.
Kunc je radio prvu polovicu table u koju sam na dva mjesta ubacio Zlatku s ružom i onaj "most uzdisaja". No Nino je ukrcao gomilu detalja pa smo samo tu polovicu objavili na cijeloj stranici Modre, kao "prvi dio" priče. Drugi dio u kojem prevladavaju radnja i likovi nacrtao sam ja, a objavljen je u idućem broju.

Kasnije sam još dvaput bio u tom gradu, svaki put na samo jedan dan. Nakon drugog puta nije ništa nacrtano, ali bilo je to baš u vrijeme karnevala. Padala je kiša a bilo je zanimljivo probijati se kroz gomilu sačinjenu od maskiranih spodoba i deset puta više nemaskiranih promatrača....
Treći put je povod bila retrospektivna izložba Salvadora Dalia, no pravo otkriće je bila jedna druga izložba koja je u to vrijeme također bila postavljena - Turner u Veneciji. Iz toga su proizašle ove Kronike, kombinacija digitalnih fotografija, Turnerovih slika i samo jednog mog akvarela. Plus galeb Yek, naravno.
No tu je i izvrstan mrzovoljni tekst o Veneciji kao "potrošenom" općem mjestu.

Nisam se baš nacrtao Venecije, iako su teme i priče bili moje (možda baš zato). Ali ima još vremena, neće nikud pobjeći, a i potonut neće tako skoro.