12 travnja, 2020

Odiseja

Odisej mi je oduvijek bio najzanimljiviji lik iz grčkih mitova.
Svoju verziju trojanskog konja u kojem Odiseja "glumi" Kron napravio sam 1979. godine.

A nakon što sam 2003. bio na Mljetu gdje je navodno boravio i Odisej, odlučio sam da i to opišem. Skica je preživjela - 
Ideja je bila da izgleda kao u reviji "Sve oko nas" – po 4 kvadratične slike na dvije stranice s tekstom složenim ispod, sa većom slikom na drugoj, gdje motivi iz Odiseje bili u nekoj spirali, poput vala...
Dušku Gačiću se dopao prijedlog da to napravimo zajedno. Nabacio je crteže olovkom (spiralu baš i nije pogodio, al to sam ionako mislio montirati iz više crteža..), ja sam počeo nabacivati boju...
I onda Gačić nazove i predloži da to ne bude klasično nacrtano, ima on ideju s letvicama i krpama...
Uglavnom, idućih par dana slao mi je mailom fotke broda, splavi i trojanskog konja koje je izradio od letvica i tkanine. Na kraju i okvire od letvica na plavoj tkanini (ili je to bio zgužvani papir?). 
Izazov prihvaćen. U Photoshopu sam spajao te fotke sa crtežima, ubacivši i neke motive sa antičkih vaza. Tekst je upao tamo gdje je bilo mjesta, jer sada je svaka tabla bila jedna slika.
Od "Odiseje u spirali" sam očito odustao, al i ovako je ispalo prilično kul.





07 travnja, 2020

Epitaf i nakon njega


“Epitaf” ili “Adamov Epitaf” bio mi je jako drag strip, ali prošlo je puno vremena pa su mi mnogi drugi postali draži.
Bio je vrlo ambiciozno nacrtan, strip kojim sam htio reći kako će čovjeku budućnosti biti ovisan o računalima, o tehnologiji, kako će se izgubiti u tome i biti zarobljen, kako će izgledati kao spoj čovjeka i tehnologije. Na prvoj tabli pokazao sam kako čovjek progleda nakon što se oslobodi tih žica, a nakon dvadesetak godina snimljen je film “Matrix"gdje postoji slična scena... Znači, ljudi žive u nekom virtualnom svijetu, a zapravo su upregnuti kao mašine.
Sve to zvuči pomalo pretenciozno, ali zgodno je što se tu pojavljuje i nekakav poetski moment. Kad se junak oslobodi te tehnologije, odlazi u prirodu, vraća se u “izgubljeni raj” i tamo sreće neku ženu koja mu ponudi jabuku. To je asocijacija na Adama, na prvog čovjeka i na prvu ženu. Kad tip zagrize u jabuku, iluzija slobode nestaje i strojevi ga opet zarobe.
Tog ljeta sam proveo desetak dana na Dunavu s Ivicom Puljakom. Ja sam crtao “Epitaf”, a on je prema mom scenariju radio strip “Alica u zemlji Trnoružaca”. Sjećam se da mi je rekao kako mu se ne sviđa sva ta tehnologija te da su mu osobno draže tople ljudske priče kakva je bila ona o Alici. No, “Epitaf ” je objavljen u posebnom strip-broju Vidika, a novinar (Ratko Aleksa napisao je veliku pohvalu tom broju časopisa posebno istaknuvši ovaj moj strip. Čak je isječak iz njega objavljen i na prvoj stranici Vjesnika. “Alica u zemlji Trnoružaca” nikad nije objavljena.


Ni danas ne znam je li “Epitaf ” potpuno jasan čitateljima. Planirao sam u njega staviti stihove iz istoimene pjesme (s prvog albuma grupe King Crimson) koja ga je inspirirala, ali sam odustao zbog autorskih prava. Neke praznine predviđene za tekst sam popunio, a neke su ostale. Tada mi nije padalo na pamet da upišem neki svoj tekst.
Igrao sam se i sa okvirima slika – u početku su debeli i dvostruki, a kako se glavni lik oslobađa okviri su sve manji i tanji. Na kraju, kad se ispostavi da je oslobađanje bilo izmaštano, ponovno su debeli i dvostruki. Mislim da je malo tko primijetio to "pričanje okvirima".
I sad dolazimo do jedne smiješne epizode. Odustavši od teksta, na kraju sam iznad naslova dopisao riječ "adamov" ali manjim slovima. Kao, Adamov epitaf. Kad je strip objavljen u Vidicima, u sadržaju je naveden kao "Epitaf – Krešimir Zimonić, prema Adamovu". Kad sam upitao zašto je tako potpisan, Nikola Kostandinović (tada grafički urednik Vidika) mi je rekao da je on to dodao jer je pomislio da je strip nastao prema priči nekog Adamova... šta on zna, možda neki pisac, rus..


Tih godina radio sam i serijal o Luni i Kronu, a u sedmoj epizodi sam predstavio lik nekog kiborga. Odlučio sam da mu dam ime po nepostojećem ruskom piscu. Tako u idućoj epizodi kiborg Adamov govori o sebi, riječima je ispričao priču iz stripa kao svoj osobni doživljaj.
Tako je naknadno "Epitaf" postao spin-off jedne veće serije, a njegov nesretni glavni junak pridružio se Luni, Kronu i ostalima u landranju svemirom.


King Crimson - Eptaph


31 ožujka, 2020

Pravo na različitost


Godinama sam u stripovskim pričama koristio nekoliko različitih fontova, uglavnom kad sam htio ilustrirati kako tekst izgovaraju ili zapisuju različiti pripovjedači. Nije to moj izum, naravno, ima toga i drugdje.
U epizodi "Tko je Zlatka" Key pokušava ispričati nešto o Zlatki ali ga prekida drugi "glas" sa pomalo nebuloznim pitanjima. Keyev tekst sam ispisao jednim fontom a onaj drugi nekim drugim. Sve to isprva izgleda kao neki unutrašnji monolog, odnosno dijalog. Pri kraju epizode vidimo da onaj drugi glas pripada galebu Yeku.
Postoje li galebovi koji govore? Ne, naravno, osim u fantaziji ili možda ponekom stripu. Je li galeb Yek u mojim stripovima realan? Nije baš sigurno. Iako postoji i priča o njemu, uglavnom je zamišljen kao kao Keyev pratilac, neka vrst "alter ega". Uostalom tako je i dobio ime - Yek su ista tri slova kao i Key, samo obrnutim redoslijedom.
Imao sam dojam da takve stvari nitko ne primjećuje, a nekmoli da bi to nekome moglo biti problematično.
Sve do nedavno, kad je to postalo veliki problem...
Ali to je već druga priča (koja još nije dovršena) i pričat će se drugi put.

08 prosinca, 2016

Kiša

Negdje sredinom devedesetih pozvali su me iz neke udruge da ilustriram neki tekst koji je trebao biti objavljen u nekoj knjižici ili brošuri. Tekst je bio ekološki, nešto o tome kak čovjek zagađuje prirodu, onda nastaju kisele kiše koje su pogubne za šume...Uglavnom, šuma je bila na praktički svim crtežima, a naravno, ubacio sam tu i djevojčicu...

Pretpostavljam da je brošura tiskana ali je nikada nisam vidio. Ne sjećam se kako se ta udruga zvala, jesu li bili primarno ekolozi ili vegetarijanci (častili su me ručkom u vegetarijanskom restoranu), nismo ostali u kontaktu.

Današnja potraga na webu nije dala nikakve rezultate, premalo elemenata za potragu nečeg što se dogodilo prije interneta. Ako netko nešto o tome zna, lijepo molim da mi se javi.

Te crteže sam sačuvao i desetak godina kasnije neke od njih obojio i iskoristio u Kronikama. Sad je to bilo uz tekst Igora Rajkija o raznim vrsta kiša, koji je, kao, zapisala Zlatka.

29 studenoga, 2016

Opasno

Ovo sam napravio za naslovnicu knjige "Dječak div" Anđelke Martić, 2002. godine. Iz nekog razloga tražili su da za naslovnicu obojim neku drugu ilustraciju namijenjenu toj zbirci, pa je ovo završilo unutra, crno-bijelo. Navodno bi ovaj crni čarobnjak bio odbojan klincima...

23 studenoga, 2016


Korijeni


Evo i face za kraj facebook memoara.
Magazin Fokus je objavljivao zanimljivu seriju tekstova dr Petra Šimunovića o porijeklu različitih prezimena.
Trebalo je napravit univerzalnu vinjetu na tu temu. Naslov serije je bio "korijeni u prezimenu" pa sam zamislio nekakvo porodično stablo koje usput iscrtava facu. Mislio sam da će ići negdje u kutu, sitno, ali dali su ilustraciji dosta velik prostor. Urednik Stjepo Martinović me upozorio kako većina ljudi nije skužilo foru, baka i djed u korijenima (bradi) nisu baš jasno vidljivi...



Napravio sam novu verziju i ona je onda ponovljena u više brojeva, valjda dok magazin nije ukinut. Ta druga prividno je bolje nacrtana al nekako previše doslovna, a ja sam ostao uvjeren da je ona prva bila spontanija i bolja.



22 studenoga, 2016

PATAK 14


Gore je najava (Patak broj 12) koju sam napravio za epizodu stripa o Hermanu Gottesbergu koja nikad nije napravljena. Prvi, nedovršeni dio, Radovan Devlić je smjestio u Turopolje i dao to meni da dovršim i objavim. 
Fragment table kojom sam začinio tu epizodu (Campus Turouo) poslužila je kao ilustracija uz ovaj uvodnik 14-tog broja strip magazina Patak.
Sada me iznenađuje žestina i bezobrazluk s kojom sam napisao taj uvodnik, a s onim "REŽI!" očito sam ga i cenzurirao prije odlaska u tisak. Pročitati ak se ima vremena.


Bila je to 1989., početak demokratizacije, ali i vrijeme podivljale inflacije (cijena na naslovnici je 100 000 dinara). Jedan od najboljih brojeva, posebna zanimljivost – stripovi kojima je autor Pero Kvesić. Na naslovnici su crteži Magde Dulčić i Radovana Devlića, njih dvoje je prerano otišlo.


Vjesnik


1992., rat, izbori, kriza ljevice, kriminal...prošlo preko 20 godina a teme slične kao danas, jedino je Unprofor zaboravljen. 
A i politički dnevnik Vjesnik, za kojeg je ovo crtano, više ne postoji








 


 




21 studenoga, 2016

Škrabotine i Cosmopolitan


Neke od naškrabanih posveta čak su i objavljene. Ovu za "Lumen" novinarske radionice na Novigradskom proljeću malo sam i obojio.

Cosmopolitan je krajem 1998. godine izabrao Zlatku za Cosmo strip godine pa su me pozvali u redakciju zbog nekih podataka i fotke. Glavna urednica Alemka Lisinski htjela je da i nešto nacrtam, specijalno za Cosmo. 
Škrabotina nije dolazila u obzir. Primjetio sam da su naslovnice tog magazina uvijek isto komponirane - fotka, ženski model odrezan iznad koljena te hrpa naslova. 

I tako se Zlatka našla na izmišljenoj naslovnici "posebnog izdanja" Cosmopolitana. Zato tu izgleda malko starije nego inače, a 14 godina kasnije tu sam sliku izabrao za naslovnicu integralnog albuma u izdanju Fibre

Format

Početkom osamdesetih neke ilustracije u Modroj lasti bile bi objavljene u veličini poštanske marke. Evo i dokaza. Čitateljima je trebalo povećalo ne bi li uočili ideju za ovu "Tužaljku" - suze umjesto nota na crtovlju.


...a i originali nisu bili preveliki

Animafest Zagreb '88



Ovu foliju iz špice za Animafest od zaborava je sačuvao Matija Pisačić. Pronašao sam i tekst objavljen u Studiju gdje je objavljena kao ilustracija. Jure Ilić ga je napisao, al potkrala se i greškica - plakat koji se ovdje citira izradio je Zlatko Bourek.


evo i špice-

Sisak više od 2000 godina


Ovaj poster našao se na ormaru, među velikim papirima. Pomalo ofucan, presavijen napola, požutio. Original je valjda ostao u Sisku. U to vrijeme likovno i grafički sam opremao list za djecu Kurir pa su me zamolili da nešto nacrtam i za tu ekolološku akciju. Centar za kulturu Sisak, Đurđa, Borko, Silvije... 
Godina je vjerojatno 1985-6.

Ne znam tko je autor hamletovskog slogana, glavno da nije ono prepoznato "Više cvijeća manje smeća". Sjećam se da mi je Borko priopćio slogan, vjerojatno telefonski. Tekst je sugerirao da na slici bude neki ružni grad, pa sam dvojio dal da na tom zidu nacrtam neki ružnu grafit-drljotinu, Prevladala je ambicija da tu ipak bude nekoliko zanimljivih sisačkih veduta...ali, kao, u kaosu...

Vrijeme kalendara



Ovaj "Haiku kalendar" nastao je negdje 1993/94. i objavljeno na trećoj stranici Modre laste. Tih godinu-dvije Lasta se tiskala u tri boje - crna plus još dvije. Te dvije smo mijenjali i varirali iz broja u broj, a ja sam ih kombinirao da dobijem još neke boje ili nijanse.
Upitao sam preko Facebooka Nadu Zidar-Bogadi jesu li joj haikui objavljeni i u nekoj knjizi.
Odgovor:
"Dragi Zima, dosad sam objavila 4 haiku knjige; od pohvala za haiku koje su stigle iz Japana spomenut ću onu iz 2011. za haiku: Tužna vrba./Svaka grana tuguje/na svoj način. Pozdrav!!!"

Mačke



Ove dvije fotke spojene su dvostrukom ekspozicijom na foto papiru. Objavljeno u Omladinskim novinama uz tekst o malograđanima i socijalizmu. Dizajner tog lista, Branko Gavric, danas partner Husselblada, uvijek je imao smisla za humor.
Djevojka na fotki je draga prijateljica, još iz Primijenjene, Zvjezdana Merkl. Imala je tijekom godina više mačaka i ponekog psa, a jednom je jedan njezin preživahan peso izletio je na cestu i... smrtonosno ga je kresnuo auto.
Zvjezdanu je to užasno potreslo, a kako sam baš tada naišao, pokopao sam tog psa u njezinom vrtu. Bilo je to negdje 1988. Tom prigodom sam zapisao pričicu "Zlatka i mačke" te je kasnije i ilustrirao iskoristivši i ove dvije, tada već stare, fotke. Pas se u tekstu ne spominje a imena mačaka uglavnom su izmišljena, jer tko bi pamtio sva ta bedasta imena...