08 prosinca, 2016

Kiša

Negdje sredinom devedesetih pozvali su me iz neke udruge da ilustriram neki tekst koji je trebao biti objavljen u nekoj knjižici ili brošuri. Tekst je bio ekološki, nešto o tome kak čovjek zagađuje prirodu, onda nastaju kisele kiše koje su pogubne za šume...Uglavnom, šuma je bila na praktički svim crtežima, a naravno, ubacio sam tu i djevojčicu...

Pretpostavljam da je brošura tiskana ali je nikada nisam vidio. Ne sjećam se kako se ta udruga zvala, jesu li bili primarno ekolozi ili vegetarijanci (častili su me ručkom u vegetarijanskom restoranu), nismo ostali u kontaktu.

Današnja potraga na webu nije dala nikakve rezultate, premalo elemenata za potragu nečeg što se dogodilo prije interneta. Ako netko nešto o tome zna, lijepo molim da mi se javi.

Te crteže sam sačuvao i desetak godina kasnije neke od njih obojio i iskoristio u Kronikama. Sad je to bilo uz tekst Igora Rajkija o raznim vrsta kiša, koji je, kao, zapisala Zlatka.

29 studenoga, 2016

Opasno

Ovo sam napravio za naslovnicu knjige "Dječak div" Anđelke Martić, 2002. godine. Iz nekog razloga tražili su da za naslovnicu obojim neku drugu ilustraciju namijenjenu toj zbirci, pa je ovo završilo unutra, crno-bijelo. Navodno bi ovaj crni čarobnjak bio odbojan klincima...

23 studenoga, 2016


Korijeni


Evo i face za kraj facebook memoara.
Magazin Fokus je objavljivao zanimljivu seriju tekstova dr Petra Šimunovića o porijeklu različitih prezimena.
Trebalo je napravit univerzalnu vinjetu na tu temu. Naslov serije je bio "korijeni u prezimenu" pa sam zamislio nekakvo porodično stablo koje usput iscrtava facu. Mislio sam da će ići negdje u kutu, sitno, ali dali su ilustraciji dosta velik prostor. Urednik Stjepo Martinović me upozorio kako većina ljudi nije skužilo foru, baka i djed u korijenima (bradi) nisu baš jasno vidljivi...



Napravio sam novu verziju i ona je onda ponovljena u više brojeva, valjda dok magazin nije ukinut. Ta druga prividno je bolje nacrtana al nekako previše doslovna, a ja sam ostao uvjeren da je ona prva bila spontanija i bolja.



22 studenoga, 2016

PATAK 14


Gore je najava (Patak broj 12) koju sam napravio za epizodu stripa o Hermanu Gottesbergu koja nikad nije napravljena. Prvi, nedovršeni dio, Radovan Devlić je smjestio u Turopolje i dao to meni da dovršim i objavim. 
Fragment table kojom sam začinio tu epizodu (Campus Turouo) poslužila je kao ilustracija uz ovaj uvodnik 14-tog broja strip magazina Patak.
Sada me iznenađuje žestina i bezobrazluk s kojom sam napisao taj uvodnik, a s onim "REŽI!" očito sam ga i cenzurirao prije odlaska u tisak. Pročitati ak se ima vremena.


Bila je to 1989., početak demokratizacije, ali i vrijeme podivljale inflacije (cijena na naslovnici je 100 000 dinara). Jedan od najboljih brojeva, posebna zanimljivost – stripovi kojima je autor Pero Kvesić. Na naslovnici su crteži Magde Dulčić i Radovana Devlića, njih dvoje je prerano otišlo.


Vjesnik


1992., rat, izbori, kriza ljevice, kriminal...prošlo preko 20 godina a teme slične kao danas, jedino je Unprofor zaboravljen. 
A i politički dnevnik Vjesnik, za kojeg je ovo crtano, više ne postoji








 


 




21 studenoga, 2016

Škrabotine i Cosmopolitan


Neke od naškrabanih posveta čak su i objavljene. Ovu za "Lumen" novinarske radionice na Novigradskom proljeću malo sam i obojio.

Cosmopolitan je krajem 1998. godine izabrao Zlatku za Cosmo strip godine pa su me pozvali u redakciju zbog nekih podataka i fotke. Glavna urednica Alemka Lisinski htjela je da i nešto nacrtam, specijalno za Cosmo. 
Škrabotina nije dolazila u obzir. Primjetio sam da su naslovnice tog magazina uvijek isto komponirane - fotka, ženski model odrezan iznad koljena te hrpa naslova. 

I tako se Zlatka našla na izmišljenoj naslovnici "posebnog izdanja" Cosmopolitana. Zato tu izgleda malko starije nego inače, a 14 godina kasnije tu sam sliku izabrao za naslovnicu integralnog albuma u izdanju Fibre

a gdje je...

Na ovom fragmentu iz epizode "A gdje je Zlatka" pojavljuje se motiv s naslovnice prve zbirke Zlatkinih doživljaja. Stavio sam tu rime iz neke pjesme Parnog valjka, a urednica Modre laste je telefonom pokušavala od njih dobiti dozvolu za ovo objavljivanje. Tipovi su bili nedostupni a stvar je morala u tisak...



Nazvao sam Lidiju Bajuk i pitao je mogu li koristiti njezine stihove. Pristala je bez problema pa je Valjak je završio u Recycle Binu. 
Naslov je ostao isti, a dosad me još nitko nije tužio što sam njihovo "A gdje je ljubav" iskoristio u "A gdje je Zlatka".

Format

Početkom osamdesetih neke ilustracije u Modroj lasti bile bi objavljene u veličini poštanske marke. Evo i dokaza. Čitateljima je trebalo povećalo ne bi li uočili ideju za ovu "Tužaljku" - suze umjesto nota na crtovlju.


...a i originali nisu bili preveliki

Animafest Zagreb '88



Ovu foliju iz špice za Animafest od zaborava je sačuvao Matija Pisačić. Pronašao sam i tekst objavljen u Studiju gdje je objavljena kao ilustracija. Jure Ilić ga je napisao, al potkrala se i greškica - plakat koji se ovdje citira izradio je Zlatko Bourek.


evo i špice-

Sisak više od 2000 godina


Ovaj poster našao se na ormaru, među velikim papirima. Pomalo ofucan, presavijen napola, požutio. Original je valjda ostao u Sisku. U to vrijeme likovno i grafički sam opremao list za djecu Kurir pa su me zamolili da nešto nacrtam i za tu ekolološku akciju. Centar za kulturu Sisak, Đurđa, Borko, Silvije... 
Godina je vjerojatno 1985-6.

Ne znam tko je autor hamletovskog slogana, glavno da nije ono prepoznato "Više cvijeća manje smeća". Sjećam se da mi je Borko priopćio slogan, vjerojatno telefonski. Tekst je sugerirao da na slici bude neki ružni grad, pa sam dvojio dal da na tom zidu nacrtam neki ružnu grafit-drljotinu, Prevladala je ambicija da tu ipak bude nekoliko zanimljivih sisačkih veduta...ali, kao, u kaosu...

Vrijeme kalendara



Ovaj "Haiku kalendar" nastao je negdje 1993/94. i objavljeno na trećoj stranici Modre laste. Tih godinu-dvije Lasta se tiskala u tri boje - crna plus još dvije. Te dvije smo mijenjali i varirali iz broja u broj, a ja sam ih kombinirao da dobijem još neke boje ili nijanse.
Upitao sam preko Facebooka Nadu Zidar-Bogadi jesu li joj haikui objavljeni i u nekoj knjizi.
Odgovor:
"Dragi Zima, dosad sam objavila 4 haiku knjige; od pohvala za haiku koje su stigle iz Japana spomenut ću onu iz 2011. za haiku: Tužna vrba./Svaka grana tuguje/na svoj način. Pozdrav!!!"

Mačke



Ove dvije fotke spojene su dvostrukom ekspozicijom na foto papiru. Objavljeno u Omladinskim novinama uz tekst o malograđanima i socijalizmu. Dizajner tog lista, Branko Gavric, danas partner Husselblada, uvijek je imao smisla za humor.
Djevojka na fotki je draga prijateljica, još iz Primijenjene, Zvjezdana Merkl. Imala je tijekom godina više mačaka i ponekog psa, a jednom je jedan njezin preživahan peso izletio je na cestu i... smrtonosno ga je kresnuo auto.
Zvjezdanu je to užasno potreslo, a kako sam baš tada naišao, pokopao sam tog psa u njezinom vrtu. Bilo je to negdje 1988. Tom prigodom sam zapisao pričicu "Zlatka i mačke" te je kasnije i ilustrirao iskoristivši i ove dvije, tada već stare, fotke. Pas se u tekstu ne spominje a imena mačaka uglavnom su izmišljena, jer tko bi pamtio sva ta bedasta imena...

Radost i Čudilica




Hobotnica i baba Roga prvi put su se pojavile u koloru, u listu Radost. To su jedine moje ilustracije u Radosti, ikada. Uredništvu se valjda nije dopadao moj stil. No izgleda da se dopalo autorici priča Nadi Sabadi, zamolila me da ilustriram njezinu zbirku "Čudilica".

  

Nacrtao sam 16 crno-bijelih vinjeti (uključujući nove verzije hobotnice i babe Roge) te naslovnicu u koloru. No ta naslovnica je završila unutar knjige, otisnuta crno-bijelo. Umjesto nje, grafički-likovni opremač Jurica Puhalović na korice je stavio neke Corelove balone u kombinaciji s jednom mojom b/w ilustracijom.



28 listopada, 2016

Retro

Nisam imao ni vremena ni ideju za neki posebni vizual izložbe u Vinkovcima. Kao podloga je poslužila tabla iz Tabule rase, kvadratične kadrove zamijenio sam sličicama iz različitih projekata. Netko je tamo dodao tekst i prigodne logotipe pa je tako nastao najavni letak i plakat.


Koričice katalogića. Varijacija su plakata, uz neke potrebite izmjene.

16 svibnja, 2016

Euro Big Bang

My god, it’s full of stars” is a phrase associated with a scene from the 1968 film “2001: A Space Odyssey”.
The phrase is not from the movie itself, but from the novelization that screenwriter Arthur C. Clarke wrote at the same time as the screenplay. “The thing’s hollow -- it goes on forever -- and -- oh my God! -- it’s full of stars!”
 
No, u ovoj pričici tek je 2000. godina, Hrvatska tada još nije bila u EU ali je imala Ministarstvo za europske integracije. Za njih je tada radio Stjepo Martinović pa me jednoga dana pozvao na kavu.
Pun entuzijazma, kaže da im za neki leksikon o EU treba majstor političke ilustracije, a to sam, kao, ja (surađivali smo 20-tak godina ranije u magazinu Fokus).
Pokušao sam se nekako izvuči, ne zanima me baš politička... djevojke u ljetnim haljinama volim...i tako to. 
"Izvrsno! Ti bi mogao kreirati hrvatsku Marianne!" - kaže Stjepo. Vau, velika čast, tako me dobio.
Pretpostavljam da mi je dao tekst, neinspirativno, suhoparno. Nacrtao sam desetak povezanih crteža, poput stripa ili storyboarda za animirani spot, sve puno zvijezda... i naravno djevojka u ljetnoj haljini. Odnesem to pokazat kao skice, a Stjepo kaže - "Izvrsno, to je to!" - pa prešutim da su to samo skice.
Leksikon je tiskan kao brošura-harmonika, jedva da je bilo mjesta za minijaturne ilustracije, moglo je i bez toga. Dizajn i realizacija - POP&POP. Plava boja, grubi raster i, naravno, pobrkali su redoslijed... Nema veze, ionako je tu bitan tekst, strukturni fondovi, sustav trgovinskih povlastica i ostalo.





Nakon više od 20 godina čekanja Hrvatska je danas u Europskoj uniji, a u nekim drugim državama koje čekaju na prijem neki drugi crtači ilustriraju informacijske brošure...ili možda ne crtaju.
Stjepo Martinović piše i izdaje knjige i vrlo je žestok na fejsbuku, a Ministarstvo za europske integracije se integriralo u neko drugo.




15 svibnja, 2016

Patak - 30 godina


15. 05. 2016. primio sam fb poruku od Duška Mirkovića -

"Ovih dana je 30 godina izlaska prvog broja Patka. Tiskali smo ga u požeškoj tiskari "Aleksandar Tajkov" u Požegi u nakladi od 10 tisuća komada. Tehnika tiskanja, knjigotisak. Bio je to veliki posao za tako malu tiskaru koja je gotovo sve radila ručno. Ti dani su uz izlazak Patka bili poznati i po Černobilskoj tragediji. Rado se sjećam onih dana."



Duško Mirković je tih dana bio predsjednik Kluba novinara Požega pres koji je bio pokretač i prvi izdavač strip magazina Patak. Glavni urednik je bio Jelenko Topić, a mene je u tu priču uveo Vlatko Brozović-Broza... Zamolio me da nacrtam prvu naslovnicu i pomognem oko prikupljanja stripova i tekstova.
Ostalo je već povijest koje je svi rado sjetimo.





07 svibnja, 2016

Dim, voda, buka...

Odlučio sam smanjiti pušenje jer mi neki ljudi iz okoline prigovaraju da im dim škodi.

Modra Lasta je još početkom osamdesetih pisala o opasnostima koje se kriju u duhanskom dimu.
Ilustracijom sam to podebljao uključivši opasnosti koje se kriju u stripovima.

Rip Kirby, Corto Maltese, neki Bilalov negativac...a onaj lijevo mislim da se zvao Bogi.


Ali i pingvini su tada mogli pušiti, cigarete na slikama su se počele cenzurirati tek devedesetih.


Početkom osamdesetih Modra lasta je pisala o svemu pa i o nekoj teškoj vodi.
Evo šta danas o tome piše u Wikipedija -
Teška voda (D2O) (eng. heavy water) je nastala iz vodikova izotopa deuterija kisika. Koristi se u nuklearnim reaktorima kao usporivač neutrona. Teška voda se nalazi u prirodnoj vodi u omjeru 1:5000molekula. Teška voda nije otrovna, ali njena svojstva dovode do trovanja pa čak i smrti laboratorijskih miševa.

Kolega Ninoslav Kunc, autor legendarnog stripa Sjena, ovdje je bio izložen pogubnoj teškoj vodi.


A i buka je prepoznata kao neprijatelj.

A ovo je bilo za neku pjesmicu o pužu koji ima samo stan
Radilo se u dvije boje, al za ovu drugu nikad nisi znao hoće li biti plava, crvena ili zelena. Ili siva, ako ilustracija bude na jednobojnim stranicama. 
Ponekad nisam imao ideju što s bojom kao u slučaju ove bakterije za snijeg.

Ilustratori nisu bili potpisivani uz ilustraciju, popis ilustratora tog broja bio bi pri dnu impresuma. Zato si na svakoj morao stavit ime ili inicijale, jer ak nisu prepoznali tko je to nacrtao honorar je mogao otići nekom drugom ili nikome.


Jednoga dana mi je glavni urednik rekao da pokušam napravit naslovnicu. Uh, to je trebalo u koloru! Napravio sam crno bijeli crtež i fotokopirao ga par puta da imam pričuvu ako zeznem s bojama. Zadnje sam obojio kosu, rizikovao sam s ljubičastom. Objavljeno je. 1982. "Broj 7" su zaljepili preko potpisa.

Grafičko-likovna urednica tada je bila Jagoda Kaloper. Mislio sam da me zafrkava kad je hvalila moju prvu naslovnicu. Uskoro je Jagoda otišla a na tom mjestu se zaposlio Nino Kunc. No oni nisu imali nikakav utjecaj na ilustriranje tekstova ili naslovnice.
Glavni urednik Dragutin Brigljević davao bi ilustratorima tekstove s hrpetina na jednom stolu, a kad bi oni ih vratili s ilustracijama stavljao bi to na hrpetine na drugom stolu ili podu.
Neke nisu nikada objavljene, neke su objavljene ali uz neki drugi tekst slične tematike, a neke bi izašle na formatu poštanske marke.
Nacrtao sam ih tada nekoliko stotina, onako za vježbu, ponekad i nekoliko na dan. Desetak neinspirativnih tekstova nisam vratio i za njih nitko nije nikad pitao.
A kad se dugo neobjavljenih ilustracija skupilo više od 60 počeo sam izbjegavati Brigljevića. Jednom me spazio na hodniku i htio mi uvaliti još tekstova al ja rekoh da ne bih više uzimao.
Bio je to preokret, al to je već druga pričica.