PATAK 14

Gore je najava (Patak broj 12) koju sam napravio za epizodu stripa o Hermanu Gottesbergu koja nikad nije napravljena. Prvi, nedovršeni dio, Radovan Devlić je smjestio u Turopolje i dao to meni da dovršim i objavim. 

Fragment table kojom sam začinio tu epizodu (Campus Turouo) poslužila je kao ilustracija uz ovaj uvodnik 14-tog broja strip magazina Patak.
Sada me iznenađuje žestina i bezobrazluk s kojom sam napisao taj uvodnik, a s onim "REŽI!" očito sam ga i cenzurirao prije odlaska u tisak. Pročitati ak se ima vremena.

Bila je to 1989., početak demokratizacije, ali i vrijeme podivljale inflacije (cijena na naslovnici je 100 000 dinara). Jedan od najboljih brojeva, posebna zanimljivost – stripovi kojima je autor Pero Kvesić. Na naslovnici su crteži Magde Dulčić i Radovana Devlića, njih dvoje je prerano otišlo.

Vjesnik

1992., rat, izbori, kriza ljevice, kriminal...prošlo preko 20 godina a teme slične kao danas, jedino je Unprofor zaboravljen. 
A i politički dnevnik Vjesnik, za kojeg je ovo crtano, više ne postoji








 


 

Format

Početkom osamdesetih neke ilustracije u Modroj lasti bile bi objavljene u veličini poštanske marke. Evo i dokaza. Čitateljima je trebalo povećalo ne bi li uočili ideju za ovu "Tužaljku" - suze umjesto nota na crtovlju.


...a i originali nisu bili preveliki

Animafest Zagreb '88

Ovu foliju iz špice za Animafest od zaborava je sačuvao Matija Pisačić. Pronašao sam i tekst objavljen u Studiju gdje je objavljena kao ilustracija. Jure Ilić ga je napisao, al potkrala se i greškica - plakat koji se ovdje citira izradio je Zlatko Bourek.


evo i špice-

Sisak više od 2000 godina

Ovaj poster našao se na ormaru, među velikim papirima. Pomalo ofucan, presavijen napola, požutio. Original je valjda ostao u Sisku. U to vrijeme likovno i grafički sam opremao list za djecu Kurir pa su me zamolili da nešto nacrtam i za tu ekolološku akciju. Centar za kulturu Sisak, Đurđa, Borko, Silvije... 
Godina je vjerojatno 1985-6.

Ne znam tko je autor hamletovskog slogana, glavno da nije ono prepoznato "Više cvijeća manje smeća". Sjećam se da mi je Borko priopćio slogan, vjerojatno telefonski. Tekst je sugerirao da na slici bude neki ružni grad, pa sam dvojio dal da na tom zidu nacrtam neki ružnu grafit-drljotinu, Prevladala je ambicija da tu ipak bude nekoliko zanimljivih sisačkih veduta...ali, kao, u kaosu...

Vrijeme kalendara

Ovaj "Haiku kalendar" nastao je negdje 1993/94. i objavljeno na trećoj stranici Modre laste. Tih godinu-dvije Lasta se tiskala u tri boje - crna plus još dvije. Te dvije smo mijenjali i varirali iz broja u broj, a ja sam ih kombinirao da dobijem još neke boje ili nijanse.
Upitao sam preko Facebooka Nadu Zidar-Bogadi jesu li joj haikui objavljeni i u nekoj knjizi.
Odgovor:
"Dragi Zima, dosad sam objavila 4 haiku knjige; od pohvala za haiku koje su stigle iz Japana spomenut ću onu iz 2011. za haiku: Tužna vrba./Svaka grana tuguje/na svoj način. Pozdrav!!!"

Retro

Nisam imao ni vremena ni ideju za neki posebni vizual izložbe u Vinkovcima. Kao podloga je poslužila tabla iz Tabule rase, kvadratične kadrove zamijenio sam sličicama iz različitih projekata. Netko je tamo dodao tekst i prigodne logotipe pa je tako nastao najavni letak i plakat.


Koričice katalogića. Varijacija su plakata, uz neke potrebite izmjene.

Patak - 30 godina

15. 05. 2016. primio sam fb poruku od Duška Mirkovića -

"Ovih dana je 30 godina izlaska prvog broja Patka. Tiskali smo ga u požeškoj tiskari "Aleksandar Tajkov" u Požegi u nakladi od 10 tisuća komada. Tehnika tiskanja, knjigotisak. Bio je to veliki posao za tako malu tiskaru koja je gotovo sve radila ručno. Ti dani su uz izlazak Patka bili poznati i po Černobilskoj tragediji. Rado se sjećam onih dana."



Duško Mirković je tih dana bio predsjednik Kluba novinara Požega pres koji je bio pokretač i prvi izdavač strip magazina Patak. Glavni urednik je bio Jelenko Topić, a mene je u tu priču uveo Vlatko Brozović-Broza... Zamolio me da nacrtam prvu naslovnicu i pomognem oko prikupljanja stripova i tekstova.
Ostalo je već povijest koje je svi rado sjetimo.

Dim, voda, buka...

Odlučio sam smanjiti pušenje jer mi neki ljudi iz okoline prigovaraju da im dim škodi.

Modra Lasta je još početkom osamdesetih pisala o opasnostima koje se kriju u duhanskom dimu.

Ilustracijom sam to podebljao uključivši opasnosti koje se kriju u stripovima.

Rip Kirby, Corto Maltese, neki Bilalov negativac...a onaj lijevo mislim da se zvao Bogi.

Ali i pingvini su tada mogli pušiti, cigarete na slikama su se počele cenzurirati tek devedesetih.

Početkom osamdesetih Modra lasta je pisala o svemu pa i o nekoj teškoj vodi.

Evo šta danas o tome piše u Wikipedija -

Teška voda (D2O) (eng. heavy water) je nastala iz vodikova izotopa deuterija i kisika. Koristi se u nuklearnim reaktorima kao usporivač neutrona. Teška voda se nalazi u prirodnoj vodi u omjeru 1:5000molekula. Teška voda nije otrovna, ali njena svojstva dovode do trovanja pa čak i smrti laboratorijskih miševa.

Kolega Ninoslav Kunc, autor legendarnog stripa Sjena, ovdje je bio izložen pogubnoj teškoj vodi.

A i buka je prepoznata kao neprijatelj.

A ovo je bilo za neku pjesmicu o pužu koji ima samo stan

Radilo se u dvije boje, al za ovu drugu nikad nisi znao hoće li biti plava, crvena ili zelena. Ili siva, ako ilustracija bude na jednobojnim stranicama. 

Ponekad nisam imao ideju što s bojom kao u slučaju ove bakterije za snijeg.

Ilustratori nisu bili potpisivani uz ilustraciju, popis ilustratora tog broja bio bi pri dnu impresuma. Zato si na svakoj morao stavit ime ili inicijale, jer ak nisu prepoznali tko je to nacrtao honorar je mogao otići nekom drugom ili nikome.

Jednoga dana mi je glavni urednik rekao da pokušam napravit naslovnicu. Uh, to je trebalo u koloru! Napravio sam crno bijeli crtež i fotokopirao ga par puta da imam pričuvu ako zeznem s bojama. Zadnje sam obojio kosu, rizikovao sam s ljubičastom. Objavljeno je. 1982. "Broj 7" su zaljepili preko potpisa.

Grafičko-likovna urednica tada je bila Jagoda Kaloper. Mislio sam da me zafrkava kad je hvalila moju prvu naslovnicu. Uskoro je Jagoda otišla a na tom mjestu se zaposlio Nino Kunc. No oni nisu imali nikakav utjecaj na ilustriranje tekstova ili naslovnice.

Glavni urednik Dragutin Brigljević davao bi ilustratorima tekstove s hrpetina na jednom stolu, a kad bi oni ih vratili s ilustracijama stavljao bi to na hrpetine na drugom stolu ili podu.

Neke nisu nikada objavljene, neke su objavljene ali uz neki drugi tekst slične tematike, a neke bi izašle na formatu poštanske marke.

Nacrtao sam ih tada nekoliko stotina, onako za vježbu, ponekad i nekoliko na dan. Desetak neinspirativnih tekstova nisam vratio i za njih nitko nije nikad pitao.
A kad se dugo neobjavljenih ilustracija skupilo više od 60 počeo sam izbjegavati Brigljevića. Jednom me spazio na hodniku i htio mi uvaliti još tekstova al ja rekoh da ne bih više uzimao.

Bio je to preokret, al to je već druga pričica.