27 studenoga, 2011

Striborovo stablo



Šuma Striborova izlazila je u nastavcima u Večernjem listu (svakoga dana, izuzev nedjeljom) od ponedjeljka 05. 06. do petka 04. 08. 1989.
50 nastavaka. Kad je to krenulo, imao sam samo prve dvije table (6 nastavaka) pa se ubrzo dogodilo da noćas crtam i pišem ono što će prekosutra izaći u novinama.

Nikada prije a ni kasnije nisam bio u takvoj situaciji. Mjesecima se nisam odvajao od crtaće daske, osim da odnesem nacrtano u redakciju, a neke nastavke je dolazio pokupiti Jure Ilić.
Da bude gore, nakon ove priče napravio sam još i 36 nastavaka Kako je Potjeh tražio istinu a onda pukao.

Svaki nastavak je trebao biti zanimljivi odsječak priče pa nije bilo puno mogućnosti za velike, reprezentativne crteže. Posebno me frustriralo što nisam mogao napraviti neki veći, okomiti kadar.

Ipak, uspio sam nacrtati to veliko Striborovo stablo.
Fotokopirao sam original, izrezao to na tri dijela, dopisao u njih tekst i nešto docrtao.
Izašlo je u tri nastavka i sve zajedno izgledalo ovako -


Kompletan crtež objavljen je kao ilustracija knjizi u izdanju Znanja...štajaznam...negdje 1990. i to u novopokrenutoj seriji knjiga koja se zvala upravo "Biblioteka Stribor".


U međuvremenu su Priče iz davnine počele izlaziti u Radosti i to u boji. Nakon Ribara Palunka htjeli su Šumu Striborovu pa sam obojio, preradio, docrtao i dopisao onih 50 nastavaka i pretvorio ih u 20 tabli.
Obojeno stablo izgledalo je ovako -


Više tabli iz ovih stripova pojavilo se kasnije u raznim udžbenicima, između ostalih i ovo stablo.
A ja sam se Striborovoj priči vratio desetak godina kasnije u Kronikama. Tamo je ostarjeli Malik Tintilinić ispričao šta je bilo dalje, a fotka snimljena u Vinkovcima 1900. godine možda zaista prikazuje posječeno Striborovo stablo.


Naravno, našlo se stablo i na naslovnici albuma "Priče iz davnine", 2013.

1 komentar:

Anonimno kaže...

zlatna medalja za strip

joda