24 prosinca, 2009

Heidi


Kad smo već kod knjiga, par riječi i o meni možda najdražoj.
Godina 1995., izdavač Targa, biblioteka se zvala Pričam ti priču. Kako je Targa bila primarno tiskara, našli su načina da tih par knjiga koje su izdali imaju ilustracije u koloru i da budu savršeno otisnute na manje-više običnom papiru. Na forzecu se lijepo vidi tekstura papira za akvarel.

Heidi nikad prije nisam čitao pa me iznenadilo da u originalu ona nije plavokosa djevojčica. Zato sam joj moga dati kosu ljubičaste boje.
Bilo je to valjda i prvo necenzurirano izdanje – u našem socijalizmu su izbacivali rečenice u kojima se mala moli ili zahvaljuje Bogu.

Nakon nekoliko naslova, u Targi su se okanili čorava izdavačkog posla, a urednica Miroslava Vučić prešla je u Školsku knjigu.
Par godina kasnije Vera Barić je željela iste ilustracije za Stribor, ali provjerom ugovora s Tragom zaključio sam da to nije u tom trenutku izvedivo.
Prije nekoliko godina Mustafa Cero je za ABC htio da sve ponovno ilustriram. Odugovlačio sam godinu-dvije, sve dok nije zatvorio firmu.

Napokon, na zadnjoj strani ovog jedinstvenog izdanja trebao sam nacrtati portret autorice. Ali tada i tamo nisu imali nikakvu sliku, a nije još bilo interneta. Nacrtao neku izmišljenu facu, a Miroslava je sve to "obrazložila", na zadnjoj stranici.

Hm, Johanna Spyri zapravo izgleda OVAKO.

4 komentara:

leo-1996 kaže...

Heidi je bila prva ozbiljnija knjiga koju sam dobila za rodjendan

Anonimno kaže...

Stvarno su predivne

Mladen kaže...

nisam na "ti" sa ilustracijama i grafikom ali ovaj blog me vratio u djetinjstvo :)
masu naslovnica sam se prisjetio, npr. modra lasta sa zutim zvjezdicama iz '91 i studio iz '84.
hvala na tome :)

karota kaže...

djeci je bolje ako izgleda onako nego kao namrgodjena baba :)))
a osim toga, tko ti kaze da ispod one zene u srednjim godinama sa strogom kapicom ne stoji stvarno neka heidasta johanna spyri?