Pretraži ovaj blog

28 studenoga, 2010

Selo, psi

1978. godine napravio sam nekoliko ilustracija za reviju Selo.
Grafičku opremu tog lista radio je (za plaću) izvanredni karikaturist i autor stripova Ljubomir Milojević – Ljubac. U to vrijeme se pokušavao zaposliti u satiričnom listu Jež, nije volio to Selo i jako se iznenadio kad sam mu rekao da bih ja za to radio ilustracije. Bio sam mlad i na početku ilustratorske «karijere», svaki posao mi je bio zanimljiv, što zbog vježbe, što zbog objavljivanja. U par navrata Ljubac mi je dao tekstove, napravio bih to, ali teme fakat nisu bile naročito inspirativne, pa nije dugo trajalo.
Sjećam se da je već onda Ljubac pokušavao prestati pušiti, a kao bitni razlog navodio je - gubitak vremena. Čak je pokušavao izračunati koliko bi toga mogao nacrtati ako ne bi palio cigarete, otpuhivao dim, otresao pepeo, praznio pepeljare i slično. Bio je (čak) osam godina stariji od mene, a ja sam tek počeo pušiti, a i imao sam vremena...
Tek nedavno sam saznao da je Ljubac umro, i to još 1998. godine.

Iz Sela izdvajam ovu masovku – u priči su se ljudi potukli na nekom slavlju ili svadbi (ili je to bio pogreb) pa su zaboravili na hranu, što su iskoristili seoski đukci.


Dvadesetak godina kasnije za Večernji list sam opet imao seosku temu - jednooki pas lutalica priča o svojim avanturama i nevoljama.

3 komentara:

Anonimno kaže...

a za koji ono list si trebo crtati grobove pa smo isli na pravoslavno groblje da vidis kako izgledaju pravoslavni krstovi na grobovima...Da li se toga sjecas?

Z kaže...

Ha ha, pa valjda za to, bilo je to 1978.

Damir Steinfl kaže...

drago mi je da su se psi najeli!
tim jadnim ljudima se trebalo dogoditi nešto stvarno strašno da tako podivljaju.. dobro je da se radi samo o priči jer bi bila prava katastofa da se ljudi i u stvarnosti ponašaju kao ovi divljaci. sretan sam što su ljudi zapravo dobri i svi se vole.