06 svibnja, 2011

Svibanj

U hrvatskom jeziku, svibanj je dobio ime po biljci koja se zove svib(a) (cornus sanguinea). Biljka cvate bijelim cvjetovima u tom mjesecu. Stariji nazivi za ovaj mjesec u nekim hrvatskim krajevima bili su: filipovčak (po blagdanu sv. Filipa, apostola 3. svibnja), rožnjak, sviben, a bila je raširena i uporaba naziva „maj.“

U mnogim jezicima ime je dobio od grčkog (Μαίος), i latinskog (maius). Prvobitno značenje je bilo posvećeno razvoju, u Rimskom kalendaru bio je treći mjesec u godini, u kojem se priroda budila, razvijala i cvjetala.

01 svibnja, 2011

Veliki potop

Proljeće u Novigradu, 1993., baš oko prvomajskih praznika. Prvi put sam bio pozvan da tamo vodim radionicu stripa. Prvog jutra, nakon što sam obišao školu bezuspješno tražeći sobu na kojoj piše «STRIP», netko me uputio prema nekom hodniku.
Neiskusan, dopustio sam da voditelji drugih radionica prigrabe prostorije u školi pa je stripu dodijeljen vrtić. Vrtić je bio povezan s školom 50-metarskim pustim hodnikom, a negdje na sredini stajala je djevojčica, sva u suzama.
«Šta ti tu plačeš?» upitao sam je.
«Kme, šmrc, meni su stavili u strip…a ja bih htjela u dizajn…šmrc, kme…» cmoljila je.
«Šta fali stripu?» pitam ja, praveći se nevješt.
«Ja hoću dizajn…dizajn!…kmeee..»
Vidim, loše je počelo, strip ovdje nije popularan, tko zna hoće li nekog uopće biti u tom vrtiću… Kak sam obišao cijelu školu, znao sam u kojoj sobi je radionica dizajna pa uputih curicu tamo.
«Tamo se javi profesoru Obrovcu i reci mu da te primi jer su te izbacili sa stripa.» - Mudro sam je savjetovao, a ona me zahvalno pogledala i odmah odjurila.
Kasnije sam saznao da se zove Karla, a na završnoj izložbi, kad je strip radionica proglašena najboljim, dobacio sam joj – «Tko ti je kriv, sama si htjela na dizajn.»
Sreli smo se na još par radionica, uvijek je bila u dizajnu, nikad više nije plakala, ali svratila bi do stripa…Čak je na jednoj zajedničkoj fotografiji jedne od strip radionica.
Desetak dana nakon prvog susreta nacrtao sam je na uvodnom crtežu «Velikog potopa».


Kad sam stigao do onog vrtića, bio je pun nezadovoljnih dečki i djevojčica. Bilo ih je petnaestak, ali vrtić je bio mali, s malim stolovima i stolicama, pa su u početku svi bili pomalo poniženi što su bačeni u te prostorije za patuljke, daleko od ostalih. Kasnije se sve promijenilo, na bolje.
Zašto Veliki potop? Bila je to tema tog Novigradskog proljeća. Neki su gunđali jer im je tema bila glupa, no drugi su odmah počeli crtat životinje koje Noa prikuplja za svoju barku. Nekima sam objasnio da ne moraju crtati biblijski potop, jer to je samo metafora za neku katastrofu velikih razmjera. Ti su onda krenuli crtat priče o nekoj katastrofi…
Najnezadovoljniji je bio jedan dečko koji nikako nije prihvaćao tu glupu temu, njegov bunt je poslije par dana ipak više ličio na zabušavanje. Napokon je sjeo i nacrtao strip od tri slike – rock muzičar se popne na binu ali ga odmah ubije grom (ili strujni udar, ne sjećam se). Strip je nazvao «Smrt Johna Lenona» i bio je to hit dana. Dečko se zvao Damir Bralić, danas se bavi dizajnom.
No apsolutno najbolja na toj radionici je bila jedna djevojčica. Crtala je kao da se stripom profesionalno bavi već desetak godina a bila je tek sedmi razred. Danas je Dunja Janković u Americi, radi jako zanimljive stvari, između ostalog i stripove.

Zadnjeg jutra je bio rastanak i tada se dogodilo nešto što se više nije ponovilo. Dok su se klinci pozdravljali i ukrcavali u autobuse, jedan srednjoškolac je uzeo gitaru, počeo svirati i pjevat neku pjesmu a drugi su mu se pridružili u pjesmi. Tada su svima potekle suze, a vidio sam i odrasle kako brišu oči. Svima je bilo žao što se rastajemo.
Netko je rekao – «Eto, sad zaista imamo pravi potop…u suzama.», a ja sam odlučio da zadnja epizoda Zlatke u toj školskoj godini bude na temu potopa.
Bilo je to lakše odlučiti nego napraviti, pogotovo nakon gomile smiješnih stripova koje su upravo napravili ti klinci. Nisam mogao smisliti nikakvu priču za strip, a rok je bio kratak. Napokon sam napisao tekst u formi recepta, odnosno, kao upute za upotrebu kakve nalazimo uz lijekove. Zlatka se spominje samo u potpisu, kao firma s logotipom «Z» koji je bio parafraza Plivinog «P».

Ilustrirao sam to gotovo rutinski, nekoliko sličica u debelim okvirima kroz koje pada suza. Zadnja slika zauzima pola stranice, potopljeni svijet, kiša i oluja odlazi, kopno na vidiku, Zlatka na splavi koje umjesto jedra ima drvce…
Ali predzadnja slika je ipak bila nadahnuta pjesmom «Come Undone» od Duran Duran, bila je to neka vrst posvete pjesmi koja mi se sviđala i spotu koji se tada vrtio.