26 studenoga, 2010

Simona


Ovih dana su se družili predsjednici Ivo Josipović i Boris Tadić pa evo nešto u tom stilu.
Ako mi zazvoni telefon a srdačni glas s druge strane kaže - "Hej, kako si prijatelju!" odmah znam da je to Jovica Đurđić.
Prvi put me nazvao prije pet-šest godina i izrazio veliku želju da surađujemo. Toliko je hvalio moje crteže da sam bio spreman pristati na sve.
Kasnije je opet zvao, rekao da priprema knjigu u vlastitom izdanju i da bi na naslovnicu stavio jednu moju ilustraciju koja je vrlo davno objavljena u Modroj lasti. To mi je bilo malo bez veze, pa sam ponudio da nacrtam nešto novo.
Tako je nastala ta Simona, no Jovica je na omot ipak stavio još dvije stare ilustracije iz Modre laste.

Sreli smo se samo jednom, u Rijeci na kavi u Filodramatici. Žalio se da ga kritiziraju zbog jezika na kojem piše, Hrvatima to nije književno, Srbima ne zvuči kao srpski... (Nema veze, u međuvremenu se pojavio i Bosanski jezik, pa valjda je to sad to). Insistirao je da mi plati za moje crteže, a ja sam dobio dojam da bi mi dao koliko god eura zatražim.

Simonine oči su iste godine (2006.) objavljene u dva izdanja - na ćirilici i latinici. Jovica tada nije imao ćirilično pa mi je dao samo ovo drugo. Na internetu sam našao i naslovnicu onog prvog.
Na web stranici OVDJE može se skinuti cijela knjiga u pdf-u, klikom na naslov ili na latiničnu naslovnicu (bar je tako ak klikate u Hrvatskoj).

1 komentar:

Anonimno kaže...

Bas interesantna prica!