Veritas

Veritas još uvijek izlazi, a ima i internet izdanje. Vidjeti OVDJE i OVDJE, a ista je i adresa.
Naša suradnja je trajala oko godinu dana. Osim Biblijskih stranica koje su išle u svakom broju i poeme San na kamenu, u prvih 6 brojeva ilustrirao sam i tekst u nastavcima o ranoj povijesti Hrvata.

Zamislio sam to kao niz portreta - lukavo, jer danas nitko ne zna kako su ti ljudi izgledali, ostala su sami imena. Među njih se ušuljao i Krist, jer je tekst i bio o dolasku krščanstva u ove krajeve.

Neki od tih crteža štampani su na formatu ne bitno većem od poštanske marke...
Tu sam doživio i prvu javnu kritiku.
Neki čitalac napisao je oštro pismo protiv mojih crteža. Rekao je da sam junačine Ljudevita Posavskog i Petra Kružića prikazao kao kosture. Posebno mu je smetao mršavi konj-"kostur" na kojem jaše Posavski... Kao, bio je to znak slabosti...

Pismo je objavljeno a uredništvo je stalo na moju stranu. U odgovoru su napisali da se crteži mnogima sviđaju te da neće otvarati raspravu o MODERNOJ ilustraciji. Bio je to kompliment.
Glavni urednik je bio fra Ljudevit Maračić i lijepo smo časkali pri svakom susretu. Imali su tamo talijanske vjerske listove u koloru za koje su crtali Sergio Toppi i Dino Battaglia a ja sam mogao uzeti svaki broj kojeg su imali u više od jednog primjerka. Battaglia je upravo objavljivao opsežnu biografiju Svetog Franje u stripu, kasnije je to izašlo i kod nas, u posebnoj knjizi.
Naravno, na jednoj polici sam našao originale Julesovog stripa "Tajna huronskog poglavice" ali o tome sam već pisao na internetu. Jules mi je poklonio nedavno izašli album tog stripa. U posveti zahvaljuje zbog sačuvanih originala.

Iduće, 1977. godine bio sam u vojsci u Mariboru i več tada su mi rekli da u Beogradu znaju da sam radio za crkvu (i to katoličku). Hm, nisam morao ribati zahode, u vojsci sam ima posebnu "karijeru" (o tome neki drugi put), ali idućih godina je bilo problema. U Poletu (bio je to list Saveza Socijalističke Omladine) me baš nisu voljeli, a "suradnje" s njima se nerado sjetim - bilo je to nešto kratkotrajno i šugavo.
15-tak godina kasnije upoznao sam slikara Ivana Lackovića Croatu. Prvo što je rekao bilo je - " Krešimir Zimonić? Vi ste objavljivali crteže u Veritasu?". Lacković nije znao ništa od mene, ni stripove ni filmove, ali to u Veritasu je znao i zapamtio kao tada nešto posebno.