Negdje nakon (prvih) demokratskih promjena dobio sam na ilustriranje jednu priču sa natječaja Večernjeg lista na. U njoj neki tip prvo fura karijeru u socijalističkom samoupravljanju a onda se preokrene i postaje gorljivi domoljub i poduzetnik.
Tip se u priči zvao Kutle. Čudno ime, mislio sam da je izmišljeno, a priča metafora. Podsjetilo me to na poznatu Kafkinu priču pa sam nacrtao lika sličnog kukcu koji nosi kvadratiće nakon što je odbacio srp i čekić. Priča mi nije sjela, priznajem, nisam se baš pretrgo.
Predao sam crtež ali drugog dana me zove Jure Ilić. Kaže – «Čuj, ti si tu ostavio nekog buba-švabu… evo ti Branka Primorac.» Branka je bila urednica te stranice. «Ovo uopće nije u tvom stilu… nikome se ne sviđa… ti lijepo crtaš žene, a u priči se spominje nekoliko žena…« I tako, Branka me uvjerila da mogu bolje, i to u roku od dva sata kad je sve trebalo predat u tisak. Na brzinu sam nažvržljo neku žensku i malog ćelavca u pozadini te stigao na vrijeme predati. Volio sam Večernjak, a i Branka se našla u nevolji.
No, uskoro se počelo govoriti i pisati o nekom tajkunu, vlasniku svega i svačega, koji se zove baš – Kutle. Bio je vrlo uspješan nekoliko godina, kupio je mnogo toga, između ostalog i Slobodnu Dalmaciju i Tisak...
Kasnije Kutlu uhapsilo i optužilo, sumljiva pretvorba, zloporaba ovlasti, što li… Vuče se to godinama. Kutle je sada švorc...
Možda je ona priča bila inspirirana baš tim Kutleom, možda nije. Buba-švabu sam onomad ponio doma, objavljujem ga sada i ovdje.
A Večernjak… pa još u socijalizmu su mu tepali «Bezgrešnjak». Nisam u tijeku, ne znam kak ga zovu otkad ga je Račan prodao Austrijancima, niti jesu li Branka i Jure još uvijek tamo.
2 komentara:
Glasam za pilića!
eto vidis zime da je nekad stvarnost fatazmagoricnija od fikcije...
sta bi kafka na to reko nije za predvidjeti, na srecu ostaje nam da se cudimo i divimo razvoju dogadjaja kako u prirodi tako i u drustvu...
Objavi komentar