Pretraži ovaj blog

16 listopada, 2009

Kutle

Rijetko kad sam neku stvar morao raditi dvaput, ali događa se.
Negdje nakon (prvih) demokratskih promjena dobio sam na ilustriranje jednu priču sa natječaja Večernjeg lista na. U njoj neki tip prvo fura karijeru u socijalističkom samoupravljanju a onda se preokrene i postaje gorljivi domoljub i poduzetnik.
Tip se u priči zvao Kutle. Čudno ime, mislio sam da je izmišljeno, a priča metafora. Podsjetilo me to na poznatu Kafkinu priču pa sam nacrtao lika sličnog kukcu koji nosi kvadratiće nakon što je odbacio srp i čekić. Priča mi nije sjela, priznajem, nisam se baš pretrgo.

Predao sam crtež ali drugog dana me zove Jure Ilić. Kaže – «Čuj, ti si tu ostavio nekog buba-švabu… evo ti Branka Primorac.» Branka je bila urednica te stranice. «Ovo uopće nije u tvom stilu… nikome se ne sviđa… ti lijepo crtaš žene, a u priči se spominje nekoliko žena…« I tako, Branka me uvjerila da mogu bolje, i to u roku od dva sata kad je sve trebalo predat u tisak. Na brzinu sam nažvržljo neku žensku i malog ćelavca u pozadini te stigao na vrijeme predati. Volio sam Večernjak, a i Branka se našla u nevolji.

No, uskoro se počelo govoriti i pisati o nekom tajkunu, vlasniku svega i svačega, koji se zove baš – Kutle. Bio je vrlo uspješan nekoliko godina, kupio je mnogo toga, između ostalog i Slobodnu Dalmaciju i Tisak...
Kasnije Kutlu uhapsilo i optužilo, sumljiva pretvorba, zloporaba ovlasti, što li… Vuče se to godinama. Kutle je sada švorc...
Možda je ona priča bila inspirirana baš tim Kutleom, možda nije. Buba-švabu sam onomad ponio doma, objavljujem ga sada i ovdje.
A Večernjak… pa još u socijalizmu su mu tepali «Bezgrešnjak». Nisam u tijeku, ne znam kak ga zovu otkad ga je Račan prodao Austrijancima, niti jesu li Branka i Jure još uvijek tamo.

2 komentara:

damir kaže...

Glasam za pilića!

Anonimno kaže...

eto vidis zime da je nekad stvarnost fatazmagoricnija od fikcije...

sta bi kafka na to reko nije za predvidjeti, na srecu ostaje nam da se cudimo i divimo razvoju dogadjaja kako u prirodi tako i u drustvu...