U ljeto 1991. dobio sam poziv za sastanak u Ministarstvu kulture. Uz poziv je bio i tekst na tri kartice «CROATIAN CINEMA POOL – Teze za sustavnu i koordiniranu promociju hrvatskog filma u svijetu».
Sastanak je sazvao Ivo Škrabalo, tada pomoćnik ministra za kulturu. Bilo je tamo dosta ljudi iz svijeta filma, lijepo se razgovaralo, poput osnivačke skupštine budućeg Croatia Cinema Pool-a, organizacije koja bi se bavila promocijom hrvatskog filma, a i šire. Entuzijazam, uostalom, upravo je nastajala nova država.
Pred kraj, kad se raspravljalo o tome što nam je slijedeće činiti, ustade neki čovjek i ponudi da će odmah tiskati memorandume i fascikle za taj CCP, ali da on nije dizajner, a treba napravit logotip. Ne sjećam se tko je pokazao na mene, možda baš Škrabalo, i rekao – «Pa imamo ovdje Zimonića, on je likovni umjetnik, može on napravit znak i logotip.».
Rečeno – učinjeno. Kockice su ulazile u modu, a ja se sjetio da ih tretiram poput perforacije na filmu. I još idu u perspektivu, poput role filma. Napravio sam to na nečijem (možda Vjekinom?) kompjuteru, to se nije moglo rukom crtat (kompjuter sam kupio tek 1999.).
Fascikl je napravljen, ispao je kao imitacija mramora (nije moja ideja), a slova i kockice su bili ispupčeni.
No, te je jeseni rat bio pred vratima i od Croatia Cinema Pool-a nije bilo ništa. Više godina kasnije bile su inicijative za osnivanje hrvatskog instituta za film, i od toga nije bilo ništa. Nedavno je osnovan HAVC, a što će biti s njim, živi bili pa vidjeli.
Nema komentara:
Objavi komentar