Smilje i bosilje

Ono što mi je najbolje s blogovima je to što možeš mijenjat ili izbrisat sve što si stavio, a cijeli blog možeš izbrisat u samo dva klika. Zbog toga sam i krenuo u to prije dvije godine, prvenstveno da stavim (privremeno) na Internet neke fotke i video zapise, e ne bi li ih morao pojedinačno slati prijateljima. Nešto kao privatne novine, Pero Kvesić me nagovorio.
Objavljivanje crteža u tiskanim medijima je nešto sasvim drugo, to ostaje «zauvijek», tu nema brisanja, a i ne možeš objavit što ti padne napamet.
No i objavljivanje na internetu ima svojih čari pa razmišljam da pokrenem poseban blog.
Naslov bi bio, recimo - «Memoari povremenog ilustratora», gdje bih objavljivao ovakve pričice:

SMIB,
od 1. ožujka do 1. travnja

Nekada davno jako sam želio raditi i objavljivati u Smibu – to je list za djecu, jedan od rijetkih koji je i onda objavljivao ilustracije u boji. No likovni urednik Smiba je imao neku "svoju politiku" u koju se ja navodno nisam uklapao. Jednoga dana, dok je tip bio na bolovanju, pozvao me glavni urednik Zvonimir Balog i pitao da ilustriram njegovu pjesmu «Majčino krilo» te usput napravim naslovnicu za majčin dan (tada je to bio 8. mart ili ožujak).
Na naslovnici sam izmislio ljuljačku od cvijeća, a na drugoj slici (uz pjesmu) je bio, naravno, cijeli svemir.

Balogu su se crteži jako dopali pa je odmah tražio sličan paket i za prvi april. Likovni se vratio s bolovanja ali više nije mogao spriječit objavljivanje. Sjećam se da je rakao "Zmija nam se uvukla u ime lista", no to sam nacrto crva Dugog, lika iz stripa Ante Zaninovića "Kljunko i ostali" koji je godinama izlazio u Smibu.

Ali, kako sam ja već ranije za Modru lastu napravio naslovnicu na temu prvotravanjskih zezancija, oba lista su izašla istog dana s mojim crtežima na naslovnici. U Lasti je to primljeno kao nešto sasvim normalno, Smib je za klince a Lasta za tinejđere, uostalom, slike nisu iste. Ali Smibov likovni urednik je od svega napravio skandal i nikada više neki moj crtež nije bio na naslovnici Smiba.

Čuo sam da je spomenuti «likovnjak» početkom devedesetih morao napustiti Školsku knjigu jer je procijenjeno da je nesposoban, ali koga briga. I tu moju naslovnicu je zasro - katastrofalno je odštampana, nešto se čudno dogodilo s bojama.
Svoju želju da radim ilustracije za djecu realizirao sam kroz Maslačak i Kurir, a to je već neka druga pričica.